srijeda, studeni 14., 2018.

1650 župa u bazi

Župne novosti


25. KROZ GODINU24.09.2017.

ŽUPSKE OBAVIJESTI * Jelsa/Pitve – 24. 9. – 1.10. 2017.

Župski listić * Jelsa/Pitve * Br. 39/2017 (578)

Nedjelja *24. 9. 2017. * 25. Kroz godinu
MISE: Jelsa: 9h i 19h ;
Pitve: 9h;
Zavala 10,30h
-------------------------------------
KROZ TJEDAN - u Jelsi - mise u 8 i u 18 sati

ŽUPSKI VJERONAUK
U PONEDJELJAK: 1. razred u 9h; 2. r. u 9,45h;
4. i 5. r. u 10,30h; 6. 7. i 8. r. u 11,15h
U SRIJEDU (iznimno): 3. razred (prvopričesnici) u 10h; ministranti u 11h
------------------------------------
SPOMENDANI U OVOM TJEDNU:
U utorak 26.9.: Sv. Kuzma i Damjan (Grablje);
u srijedu: Sv. Vinko Paulski
u petak 29.9: Sv. ark. Mihael, Gabriel i Rafael – misa u 18h u Sv. Mihovila
u subotu 30.9.: Sv. Jeronim – zaštitnik Dalmacije
-------------------------------
NEDJELJA 1.10: 26. k.g. – 1. u mjesecu - RUZARICA
MISE: Jelsa: u 9h (na Račiću) i u 18,30h (u 18h krunica) ;
Pitve: KATEHETSKA NEDJELJA: u 10h misa i procesija – za Pitve i Zavalu!
--------------------------------
PISMICA SVJETEMU MIHOVILU
Svako ti jutro zaželin dobro jutro, a svaku večer dobru noć.
Stotine godišč tote stojiš.
Vitri te tučedu, a daržji peredu tvoje mire.
Koliko je vojske kraj tebe pasalo, koji su oni bili,
a koliki su se križonoše tebi poklonili.
Koji su to bili ča su ti vrota inbrokali zadešpet,
zvono skalali, zoč je trisk u te udri.
Bogati su kraj tebe pasovali bez pozdravit, ni e nisu rekli.
Siromašni su se izlamenivoli i poklonjali isprid tvojih vrot.
Dohodili su i odhodili tuji i domoći,
a ti uvik stojiš na isto misto uz izlomjeni čempriš.
Malo su te piturali, nafjorali, pripokrili, osvitlili,
sviće zapolili
i
zazvonili.
Ti si carkvica Svjetega Mihovila iz 15. vika
Zagreb, 6. studenoga 2004. Lidija Kosec
-------------------------------
Nasmijani kampaneli:
Propovijed – uspavanka: „Ivice, kako si se proveo prošlog vikenda kod tetke?“ -Ne pitaj, prijatelju: grozno. „Pa što je bilo?“ - Otišao sam s njom u nedjelju na misu i u jednom trenutku počela je tako glasno hrkati da me je probudila, a župnik, njezin veliki prijatelj, usred propovijedi mi se obratio i doviknuo: Probudi je! Iznenađen i zatečen, ja sam mu odgovorio: Probudite je Vi, Vi ste je i uspavali!
-----------------------------------------
TEKSTOVI SLUŽBE RIJEČI U NEDJELJU 24.9.

PRIPJEV: Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju.
ALELUJA: Otvori, Gospodine, srce naše
da se priklonimo riječima Sina tvoga!

Prvo čitanje: Čitanje Knjige proroka Izaije (Iz 55,69)
Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodinu koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin. Visoko je iznad zemlje nebo: tako su visoko puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.

Drugo čitanje: (Fil 1, 20c-24.27a)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Krist će se uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova.

Evanđelje: Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 20, 1-16a)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’
Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
----------------------------------------------------
----------------------------------------------------
ZA RODITELJE I ODGAJATELJE:

GODINA OČEVA (i majki)
Iz knjige OBITELJ PRIJELAZNOG NARAŠTAJA
V.Gračner (psihologinja) i M. Mataušić (teolog). – nastavak:

POPUSTLJIVI RODITELJI
Prividno suprotan autoritarnom odgoju je popustljiv odgoj. No, taj je odgoj jednako loš ili još gori jer je manipulativan. U njemu umjesto da se djecu vodi primjereno njihovoj dobi, pokušava ih se pokoravati osje¬ćajima straha, dužnosti i krivnje, ne bi li ih se privoljelo da se ponašaju onako kako roditelji žele. Roditelji postaju partneri ili, kako sebe vole nazivati, prijatelji svoje djece1. Ne usude im se postaviti granice. Prema svojoj djeci odnose se kao prema svojim roditeljima i tako im kradu djetinjstvo. Jedna liječnica, koja je u poslu bila jako odgovorna, uspjes- na i samostalna, u odnosu prema svojoj kćeri ponašala se kao da joj je kći majka. Iako je kći imala svega tri godine, majka ju je pitala za savjet kako da se pomiri sa svojim mužem.
Postaviti granice znači da roditelj djetetu, primjerno njegovu uzra¬stu, izričito odredi što, kako i kada treba činiti, odnosno ne činiti. Kako dijete raste valja odgovornost sve više prebacivati na njega. Roditelji u pravilu nisu svjesni svojeg straha, pa svoje ponašanje opravdavaju brigom za dječje osjećaje, odnosno kažu da ne žele povrijediti svoje dijete određujući mu što da radi. Na taj način djeca nisu vođena, pa ona moraju voditi, te tako preuzeti preveliku odgovornost za svoju dob, što ih previše opterećuje i frustrira jer ne mogu biti ono što jesu - djeca. Moć koju osoba ne može odgovorno nositi uvijek joj šteti. To vrijedi i za dijete. Zbog toga se često događa da bijesni petogodišnjak upravlja cijelom obitelji. A njegovi roditelji k tome još i od teta u vrtiću zahtijevaju takav popustljivi odnos, te kasnije od učitelja u školi. Tako odgojeni studenti i od profesora na fakultetu zahtijevaju popustljivost. Tako odrastaju u nezadovoljne ljude, pune bijesa, koji ništa ne cijene niti poštuju jer su imali previše moći, sebični su i nesposobni za su¬radnju. Ili su pak puni osjećaja krivnje jer osjećaju i misle da su dobili puno ljubavi, a nisu je u stanju uzvratiti. Ne vide, naime, da je „ispod" popustljive ljubavi bila skrivena sebičnost roditelja. Riječ je o sebično¬sti, čak i onda kad se roditelji pretjerano žrtvuju, jer zapravo žive kroz svoje dijete, umjesto da žive svoj život. Također preuzimaju pretjeranu odgovornost za druge na svoju štetu. Po porastu nasilja među mladima u svijetu vidimo da je ovakav štetan odgoj previše zastupljen u cijelom svijetu, zbog pogrešno shvaćene slobode djece.
1Sve češće može se čuti da roditelji govore: „Mi hoćemo biti svojoj djeci prijatelji!“ Ta je izjava u najmanju ruku problematična. Prirodno je da su roditelji najbliži svojoj djeci, ali se kaže: Prijatelje biramo a rodbinu imamo! Roditelji nisu izabrali svoju djecu, a još manje su djeca izabrala svoje roditelje; rodiitelje imaju, dobili su ih kada i oni njih, a prijatelje jedni i drugi sami izabiru!

KAKO NAŠE MAJKE ISPRAĆUJU DJECU U ŠKOLU

Svakom molitvom i prošnjom molite se u Duhu u svako vrijeme. (Ef 6:18)
PJEVAČ i kompozitor Robert Hamlet skladao je pjesmu Že¬na koja se moli za mene u čast svojoj majci koja se svako ju¬tro molila za svoje sinove prije nego što krenu autobusom u školu. Kada je jedna mlada majka čula Hamleta kako pjeva tu pjesmu, odlučila je učiniti isto. Rezultat je bio dirljiv! Ne-posredno prije nego što je njezin mališan izišao kroz vrata, pomolila se nad njim. Pet minuta nakon toga se vratio... i sa sobom doveo svu djecu koja su čekala autobus! Zatečena, upitala ga je što se događa. Odgovorio je: »Njihove mame se nisu pomolile za njih.«
U Poslanici Efežanima Pavao poziva i nas da se molimo »u Duhu u svako vrijeme« (r. 18). U obitelji je pokazivanje oslanjanja na Boga svakoga dana bitno, jer mnoga djeca nauče vjerovati Bogu gledajući iskrenu vjeru onih ljudi koji su im najbliži (2 Timoteju 1:5). Ne postoji bolji način da svo¬ju djecu naučimo o neizmjernoj važnosti molitve od toga da se molimo za njih i s njima. To je jedan od načina da počnu osjećati potrebu da osobno u vjeri potraže Boga.
Kada usmjeravamo »dijete prema putu kojim će ići« tako što pokazujemo živu vjeru u Boga (Izreke 22:6; 2 Timoteju 1:5), dajemo im poseban dar, jamstvo da je Bog sveprisutan dio našega života - uvijek nas voli, vodi i štiti. - Cmdy Hess Kasper
Svakodnevne molitve smanjuju svakodnevne brige.

ŠKOLA I PRAVA DJECE
(Josip Grbac novoj KANI ističe - citiramo nekoliko naglasaka):
Ništa manje nakaradno zvuči protivljenje prikazivanju vjerskih sadržaja na televiziji, uz napomenu da Hrvatska nije katolička džamahirija. Previše plitko za nekoga tko se diči akademskom naobrazbom. Upravo zato što Hrvatska to nije, mi smijemo slušati takve nebulozne izjave.
Uvijek me na neki način tjera na razmišljanje kada, tijekom školske godine, u jutarnjim satima, gledam roditelje koji redovito svoju malu djecu vode u školu, čak im moraju nositi oveću torbu s knjigama, bilježnička, doručkom. Čak im samom fizičkom prisutnošću, dok ih prate u školu, hoće pokazati i posvjedočiti kako je škola važna, štoviše, bitna za njihov daljnji život. Možda djeca to i ne shvaćaju tako. Ali misle, ako me roditelj prati u školu i nosi moju tešku torbu, zaacijelo je istina daje škola važna… (Isto vrijedi za vjeru, molitvu, vjeronauk, misu…)
…u drugom ili_trećem razredu roditelj neće dijete upućivati da bude sutra liječnik, iženjer ili pravnik. Ali mu, svojom prisutnošću, svjedoči u tome kako ništa od toga neće moći postići ako sada ne ide u školu... Štoviše, on mu na taj način daje motivaciju da pohađa školu i da uči. Kada bi roditelji ujutro rekli svojoj djreci neka odluče hoće li ići u školu ili ne, vjerujem da bi učionice zjapile poluprazne. Slično je s pitanjem vjere. Samo Slobodan pristup vjeri dostojan je čovjeka. Ali sloboda je process. Ne nastupa automatski čim se čovjek rodi. Za slobodan izbor valja nekoga pripremiti, motivirati, upozoriti ga na važnost i smislenost odabira nečega. Pa tako i vjere…

Sve novosti

b