srijeda, studeni 14., 2018.

1650 župa u bazi

Župne novosti


14. kroz godinu08.07.2018.

ŽUPSKE OBAVIJESTI * Jelsa/Pitve * 8. 7. – 15. 7. 2018.
Župski listić * Jelsa / Pitve * Br. 26/2018 (617) * 8. 7. 2018.
----------------------------------
NEDJELJA 14. KROZ GODINU * MISE:
Jelsa: u 7h, 9h i 19h ; Pitve u 9h ; Zavala u 10,30h
---------------------------------
TJEDNI KALENDAR:
Kroz slijedeći tjedan župnik je odsutan, ali don Jurica je - stabilan!
U Jelsi mise: u ponedjeljak i subotu u 8h i u 19h ; ostale dane samo u 19 sati.
U srijedu 11.7.: Sv. Benedikt, zaštitnik Europe;
u petak: Gospa Bistrička; u Nerežišćima na Braču: Sv. Margarita
------------------------------
NEDJELJA * 15. 7. 15. KROZ GODINU
* MISE: Jelsa: u 7h , u 9h i u 20h ;
Pitve u 9h ;
Zavala u 10,30h
------------------------------
Tugaljivi kampaneli – ipak joj se osmjehuju:
PREMINULA JE NAŠA ČASNA VIOLETA
S vjerom u uskrsnuće i život vječni javljamo sestrama Družbe, rodbini, prijateljima i znancima da je dana 6. srpnja 2018. u 68. godini života i 49. godini redovništva
blago u Gospodinu preminula naša draga
S. M. VIOLETA (ANA) JUKIĆ - milosrdnica
Pokop zemnih ostataka drage nam pokojnice bit će 7. srpnja u 12. 55
na groblju Lovrinac. Sveta misa zadušnica služit će u samostanu svetog Vinka - Split, Bribirska 10, nakon sprovoda.
Počivala u miru Božjem! Sestre milosrdnice, Split
Sestra Violeta služila je Bogu i Njegovu narodu u Jelsi, kao katehistica, orguljašica, sakristanka…, od ljeta 2004. do listopada 2015., kada su časne sestre „povučene“ s položaja u Jelsi, jer su potrebe sve veće a sestara sve manje.
Na fotografiji lijevo je s. Violeta mađu našom dječicom, a desno
sestre Violeta i Lauda s provincijalnom upravom na dan odlaska iz Jelse.
Misu zadušnicu u samostanskoj kapeli u Bribirskoj vodio je don Stanko, župnik Jelse, a pjevao zahvalni jelšanski Župski zbor sv. Cecilije pod ravnanjem Slavka.
Mir svetih svojih udijeli joj, Bože,
udijeli joj radost u Kraljevstvu svom!
------------------------------------------
TEKSTOVI - SLUŽBE RIJEČI:

PRIPJEV: Život svojih siromaha
ne zaboravi zauvijek!
Zašto si, Bože, posve zabacio,
zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje:
Sjeti se zajednice koju si davno stekao,
plemena koja namače kao svoju baštinu
i brda Siona gdje si šator svoj udario!
Korakni k ruševinama vječnim —
sve je u Svetištu opustošio neprijatelj.
Protivnici tvoji rikahu posred skupštine tvoje,
znakove svoje postaviše ko pobjedne znakove.
Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
Ognju predadoše Svetište tvoje,
do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.
Pogledaj na Savez svoj,
jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.
Ne daj da jadnik otiđe postiđen:
neka siromah i ubog hvale ime tvoje!

ALELUJA: Duh Gospodnji na meni je:
on me posla blgovjesnikom biti siromasima

EVANĐELJE: Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 8, 5 - 17)
U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' — i ode, drugomu: 'Dođi!' — i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' — i učini.«
Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.« I reče Isus satniku: »Idi, neka ti bude kako si vjerovao!« I ozdravi sluga u taj čas.
Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.
A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi — da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.
--------------------------------

MALI MOZAIK ČAŠICA DUHOVNIH * za osvježenje u ljetnoj hladovini *

RAZGOVARAO SAM S BOGOM
Usnio sam san da razgovaram sa Bogom. “Dakle, ti bi htio razgovarati sa mnom?” – reče Bog. “Ako imaš vremena.” - rekoh. Bog se nasmiješi: “ Moje vrijeme je vječnost, što si me htio pitati?”
“Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno, žure se da odrastu, a potom bi ponovo željeli biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što se isuviše brinu o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli…”
Bog me primi za ruku, ostadosmo za trenutak u tišini. Tada upitah: “Da si roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?”
Osmjehujući se Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli, mogu samo voljeti. Da nauče da nije najvrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati sa drugima. Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kome najmanje treba. Da nauče kako je potrebno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve ili gotovo sve - osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima - a ipak ih voli. Da nauče da nije dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati…“
Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio!
nepoznati autor
--------------------------------------
JESU LI NAM NAJBLIŽI DOISTA – BLIŽNJI?
Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio. “Oh, oprostite mi, molim Vas!”- bio je moj odgovor. On je rekao: “Molim Vas, oprostite Vi meni; nisam Vas vidio.” Bili smo tako kulturni, taj stranac i ja. Pozdravili smo se i otišli svatko svojim putem.
Ali kod kuće, u odnosima sa svojim najbližima, mladim i starima, često se priča drugačija priča. Kasnije toga dana, dok sam spremala večeru, moj sin je stao iza mene vrlo tiho. Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim. “Makni mi se s puta!” - uzviknula sam nervozno. On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo. Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.
Dok sam ležala budna u krevetu, tihi Božji glas mi je progovorio: “Dok si dijelila sa strancem uobičajenu uljudnost, tvoja obitelj koju voliš bila je povrijeđena. Idi i pogledaj na kuhinjski pod, naći ćeš cvijeće pored vrata. To cvijeće je tvoj sin donio za tebe. Ubrao ga je sam: ružičasto, žuto i plavo. Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje, nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.”
Tada sam se osjetila tako malom, i suze su mi počele teći niz lice. Tiho sam otišla i kleknula pored njegovog kreveta: “Probudi se, maleni, probudi se, rekla sam. Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?” Smiješio se, “Našao sam ih vani, kod drveta. Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti. Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.” Rekla sam: “Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas; nisam trebala vikati tako na tebe.” Rekao je: “O, mama, u redu je. Svejedno te volim.” Ja sam rekla: “Sine, i ja tebe volim, i volim cvijeće, posebno plavo!”
---------------------------------------------
„ČEKAM TE VANI!“
Vidim, odlaziš u crkvu. Ne zanima me što ćeš u njoj raditi, iako mislim da ćeš se pomoliti. Nimalo ne marim zato hoćeš li stajati ispred oltara ili tamo kod vrata, hoćeš li moliti sjedeći ili klečeći, pognute glave i zatvorenih očiju… ili ćeš buljiti u sliku na oltaru, udarati se u prsa, micati usnicama, šaptati riječi molitve i prebirati među prstima zrnca svete krunice…
Sve su to izvanjske i nimalo komplicirane radnje pomoću kojih nije teško prevariti čovjeka.

Čekam te vani.
Kad izađeš iz crkve i vratiš se među ljude, pripremi se za susret sa mnom. Tada ću te nemilosrdno pratiti, promatrati, suditi, a možda i osuditi. Imam pravo to učiniti. Naime, želim znati: jesi li u crkvi doista razgovarao s Bogom, ili si se samo s njime poigravao? Želim se uvjeriti čini li molitva čovjeka stvarno drukčijim, boljim? Želim se uvjeriti upravo na tebi, kršćaninu, kao primjeru.
Uvjerim li se da si ohol, pohlepan, sebičan, svadljiv, uvredljiv, zavidan, brbljav, površan… znat ću da ti molitva ne valja. A uvjerim li se da u obitelji, na poslu, u školi, trgovini, autobusu… ne znaš s ljudima razgovarati, znat ću sigurno da ne znaš ni s Bogom razgovarati. Ako te neprestano netko treba tješiti i hvaliti, znat ću da u crkvu nisi išao radi Boga, slaviti njega, već obožavati sebe…
Ali… budu li tvoje oči otvorene za nevolju bližnjega, budu li tvoje usne izgovarale riječi mira, radosti, povjerenja i utjehe, bude li tvoja ruka podizala nemoćne, bude li tvoje srce imalo razumijevanje za druge, bude li opraštalo i ljubilo, … znat ću da si u crkvi doista razgovarao s Bogom!
Čekam te vani. (autor nepoznat)
Pri izlasku iz crkve ne odlaži svoju „kršćansku nošnju“ na vratima!


Sve novosti

b