četvrtak, kolovoz 13., 2020.

1650 župa u bazi

Župne novosti


3. KORIZME15.03.2020.


Župski listić* Jelsa * Br. 11/2020. (705) * 15. 3. 2020.
* NEDJELJA 3. KORIZME – Presv. Sakr.
MISE: u 10h i u 18h: Put križa, misa
------------------------------------------
--* ŽUPSKE OBAVIJESTI * korizmeNI HOD 15. – 22. 3. 2020.
kroz tjedan mise svakog dana u 18h; u petak misa u 8h, Put križa u 18h
-----------------------------
Četvrtak – 19. 3. * SV. JOSIP, svetkovina – MISE u 9h i u 18h
Između misa, tj. od 10 dp 18 sati KLANJANJE; Ne očekujemo "navalu",
ali ne dopustite da Isus i u jednom trenutku ostane sam! Hvala.
---------------------------------------------
ŽUPSKI VJERONAUK – odgađa se do daljnjega
Ovo su idealni uvjeti da se uvede ili pojača OBITELJSKA MOLITVA,
pa i OBITELJSKI (roditeljski) VJERONAUK.
Roditelji PRVOPRIČESNIKA, preuzmite u crkvi ili u župskom uredu
materijale za pripravu djece na ispovijed i pričest
---------------------------------------------------------------
SLUŽBA RIJEČI:
Prvo čitanje: Čitanje Knjige Izlaska (Izl 17, 3-7)
U one dane: Narod je žeđao za vodom pa je mrmljao protiv Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našu djecu i našu stoku?« Mojsije nato zazva Gospodina: »Što ću s ovim narodom? Još malo pa će me kamenovati.« Gospodin odgovori Mojsiju: »Istupi pred narod! Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: »Je li Gospodin među nama ili nije?«
Pripjev - psalam: O da danas glas Gospodnji poslušate:
»Ne budite srca tvrda!«
Pjesma prije evanđelja: Gospodine, ti si uistinu Spasitelj svijeta;
daj mi vode žive da ne ožednim.
Evanđelje: Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (odlomak)
Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.
Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla."
Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. …
-----------------------------------------------------------------
22. 3. - NEDJELJA 4. KORIZME
MISE: u 10 h i u 18h Put križa i misa;
---------------------------------
Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom
i ljudima u Bosni i Hercegovini,
9. do 15. ožujka 2020.
KAKO SE UKLJUČITI:
- MILOSTINJOM DANAS - na 3. korizmenu
nedjelju (ili slijedećih dana)
- pozivom na donacijski telefon 060 9010
(cijena po pozivu 6,25 kn, PDV uključen);
- uplatom na račun Hrvatskog caritasa,
IBAN: HR05 2340 0091 1000 80340,
poziv na br. 101;
---------------------------------------------
Nasmijani kampaneli:
Kuga je bila na putu za Damask i u pustinji je prestigla karavanu. "Kamo se žuriš?" upita je vođa karavane. "U Damask. Kanim uzeti 1.000 života."
Na povratku iz Damaska Kuga je ponovo prošla pokraj karavane.Vođa joj reče:"Odnijela si 50.000 života, a ne 1.000." "Ne", odgovori Kuga. "Ja sam uzela 1.000. Ostale je odnio Strah.
Anthony de Mello - Molitva žabe

======================================================

OPROŠTAJ OD DON EMILA

U rodnim mu Nerežišćima, sprovodnu misu sa 40-ak svećenika i mnoštvom vjernika predvodio je u četvrtak 12.3. 2020. naš biskup Petar. Bilo je upravo dirljivo doživjeti jednodušnost dupkom ispunjene crkve u molitvi i skladnom pjevanju i bogosluženju – „baš kako bi to don Emil poželio i režirao“ – prokomentirao je biskup Petar pri povratku s groblja.
Jednako dirljive su bile i riječi kojima su se od don Emila oprostili: Nenad Kušćević u ime Nerežišća i posebno njegove generacije, Joško Krstinić u ime Vrboske i Bratovštone, te don Stanko Jerčić u ime svećenika i Biskupije:
Zemlja je smrtnim sjemenom posijana. Ali smrt nije kraj. Smrti zapravo i nema; i nema kraja! Smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda!
U osvit nedjelje 8. prosinca bio sam usnio lijepi san: Emil mi se prikrao s leđa i, očito uživajući u mojoj zbunjenosti, s širokim osmijehom dobacio: “A ča je, misli si da ću portit!” Podijelih to sutradan na misi s njegovim, a i mojim, Vrbovljanima, uz komentar: “Ne vjerujem baš u snove, ali u ovaj želim vjerovati i molim se Bogu da se počne ostvarivati!” Nakon 20-ak dana, na Sv. Ivana, rano popodne, zazvonio je telefon, i poskočio mi je andrenalin jer je na zaslonu stajalo “don Emil”! Pa to nisam doživio već tjednima, čak mjesecima. Pomislih da se onaj san počinje ostvarivati?! Emil je govorio gotovo normalno, tek potihim i prigušenim glasom. Potvrdio mi je da ga ne boli, pitao je kako mi je u Vrboskoj i hoću li blagoslivljati kuće…
Završili smo razgovor, a potom je vrlo brzo uslijedio novi poziv s istog – njegova mobitela: Mirjana kaže da don Emila zanima kad je umro biskup Celestin, a kada don Paulin?! Hitro sam na to odgovorio: Ne znam točno, ali znam koga bih u dobra stara vremena pitao – Emila! On bi mi smjesta izrekao, ne samo godinu nego i datum, čak i uru u koju je netko napustio ovaj svijet.
U tome je bio pravi specijalist: ne samo da je kompjuterski pamtio datume, nego sam uvjeren da na cijelom Škoju nitko nije poznavao toliko ljudi, i to poimenice, uključujući čitava obiteljska stabla, registracije automobila i sl. A moglo bi se reći da je otok Hvar bio don Emilova misnička “monografija”: poslije ređenja i mlade mise 1972. Godine, sve u ovoj crkvi, i nakon mladomisničke godine, svojevrsnog “stažiranja” u Postirima (a već tada je za njega bio izjavio župnik don Ante Marušić “Patrijorha” da „kad bi kojon nesrićom izgorile postirske matice, šćeta bi bila tek djelomično nenadoknadiva jer je polovica podataka upisana u memoriju našega kapelona don Emila!), sve ostalo svoje svećeničko služenje – dakle skoro 47 godina – don Emil je poklonio dugom zelenom otoku Hvaru, i to s njegova istočnog kraka (Zastražišće i Poljica) na zapadni kraj (Brusje i Grablje) te u sredinu otoka: Vrboska, Pitve, Vrisnik, Jelsa i Starogrojska Selca. Kroz sve to vrijeme bio je u više mandata hvarski dekan, a biskup Slobodan imenovao ga je i kanonikom hvarskog kaptola.
Pri samom ovozemnom kraju don Emil je, eto, morao odraditi još jednu tešku godinu stažiranja, sada u radionici Križa Kristova. Mnogi smo stajali uz njegov križ u ovim dugim i mukotrpnim mjesecima agonijskog treperenja između života ovozemnog i onog vječnog u kojem je napokon otpočinuo. Svojom smrću zaklopio je knjigu četvorke naših svećenika zaređenih 1972., (don Josip, don Paulin i don Benjamin, ili u našem kolegijalnom žargonu Osip, Pove i Belja), a već je treći preminuli naš svećenik u 11 zadnjih mjeseci iz tih naraštaja – rodnih ranih 70. Godina (nakon don Jurice i don Belje).
„Finili su, Emile, tvoji trud i muke… Pokrila te ploča sad smo mi na tratu…“ Dragi Emile, hvala ti za sva naša lijepa drugovanja po našim otocima, na Lancunu, zajedničkim putovanjima i vijećanjima, za ugodne šale, zafrkancije, pa i za čarkanja, raspre, čak i svađe koje smo ipak znali razriješiti na dobar ljudski, kršćanski i svećenički način…
Neka te Gospodin kojemu si vjerno služio uvede u svoj blaženi Počinak, u puninu radosti nebeskog bogosluženja. Svevišnjemu si rado i tako lijepo pjevao i dostojanstveno liturgijao u zajednici vjernika; neka ti On podari čast i slast da se stasom i glasom pridružiš korovima keruba i serafa. I da nam pred Prijestoljem Njegovim izmoliš nova svećenička zvanja i odazive mladih koji će nastaviti tamo gdje mi, evo, posustajemo i stajemo…
Mir svetih svojih udijeli mu, Bože, udijeli mu radost u kraljevstvu svom, oprosti mu krivnje i primi pretešku bol, da padne zauvijek u zagrljaju tvoj!
----------------------------
S otoka Hvara bilo nas je blizu 250, najviše iz Vrboske, ali i iz svih ostalih mjesta, osobito onih u kojima je don Emil služio. Prebacili smo se iz Vrboske i Jelse do Bola brodovima „Andrija“, „Đani“ i „Frane“, te od Bola do Nerežišća naručenim autobusima. Zahvaljujemo „Jadroliniji“ i onima koji su to ihodili da je za sat vremena „pomaknula“ isplovljavanje katamarana iz Splita odnosno Bola.
Izraze sućuti Biskupiji i rodbini izrazili su svi dalmatinski biskupi te hvarske i bračke općine, bilo pismeno bilo svojom prisutnošću.
=======================================================================

Sve novosti

b