četvrtak, kolovoz 13., 2020.

1650 župa u bazi

Župne novosti


PRESVETO TROJSTVO07.06.2020.

* ŽUPSKE OBAVIJESTI * 7. 6. - 14. 6. 2020.
Župski listić * Jelsa * Br.23/2020. (716)
---------------------
NEDJELJA 7. 6. * - PRESVETO TROJSTVO
MISE: u 10h i u 19h
krunica u 18,30h
Roditelji prvopričesnika
na dogovor termina P. pričesti u 18,15h
----------------------------------------------
KROZ TJEDAN: svakog dana u 19h Misa i Zlatna krunica
----------------
ČETVRTAK – 11. 6. * TIJELOVO
SVETKOVINA PRESVETOG TIJELA I KRVI KRISTOVE – zapovjedni blagdan
MISE u 10h i u 18,30h - MISA I PROCESIJA
---------------------------------------------------
U subotu - 13. lipnja: SVETI ANTE
MISA – ujutro u 11 sati (s krštenjem)
u 19h MISA I BLAGOSLOV DJECE u Bočiću
Antun Padovanski, rođen kao Fernando Martins u Lisabonu (Portugal) - svećenik, franjevac i svetac. Kao svetac-čudotvorac se proslavio u Padovi, gdje mu je grob i svetište, te je stoga i nazvan Padovanski.
----------------------------------
14. 6. – NEDJELJA 11 KROZ GODINU :
MISE u 10h i u 19h
----------------------------

SLUŽBA RIJEČI
SVETA TROJICA:

PRVO ČITANJE: Izl 34, 4b-6.8-9
Čitanje knjige Izlaska
U one dane: Mojsije rano jutrom ustane i popne se na Sinajsko brdo, uzevši u ruke dvije kamene ploče, kako mu je Gospodin naredio. Gospodin se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva ime Gospodnje: »Gospodin! Gospodin!« Gospodin prođe ispred njega te se javi: »Gospodin, Gospodin, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.«
Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. Onda reče: »Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!«
------------------------------
PRIPJEV: Hvaljen i slavljen dovijeka!
-----------------------------
DRUGO ČITANJE: 2Kor 13, 11-13
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama. Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti. Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!
------------------------------
«Pjesma prije evanđelja:
Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu;
Bogu koji jest, koji bijaše i koji dolazi!
------------------------------------
EVANĐELJE:
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 3, 16-18)
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.«
-------------------------------------
NASMIJANI KAMPANELI:
ISTINITA PRIČA :
Ime mu je bilo Fleming, bio je siromašan škotski seljak.
Jednog dana, dok je crnčio u polju kako bi njegova obitelj mogla preživjeti, čuo je iz obližnje močvare povik u pomoć. Odbacio je alat i …otrčao u močvaru. Tamo je, zaglibljen do pasa u crnom blatu, prestrašeni dječak vikao i borio se, da bi se izvukao iz močvare. Seljak Fleming spasio ga je od sigurne smrti.
Sljedećeg dana u seljakovo se dvorište dovezla bogata kočija. Elegantno odjeveni plemić izišao je iz kočije i predstavio se kao otac dječaka kojega je seljak spasio. “Želim Vam platiti “, rekao je plemić. “Spasili ste život mojemu sinu!”
“Ne, ne mogu primiti plaću za ono što sam napravio”, rekao je škotski seljak i odbio ponudu. Tada se na vratima pojavio seljakov sin. “Je li to Vaš sin?” upitao je plemić. “Da!” ponosno je odgovorio seljak. “Dopustite mi, da mu osiguram naobrazbu, kakvu ima i moj vlastiti sin. Ako je momak imalo sličan ocu, bez sumnje će stasati u čovjeka na kojega ćemo obojica biti ponosni.”Tako je i bilo.
Sin seljaka Fleminga pohađao je najbolje škole i završio Bolničku medicinsku školu sv. Marije u Londonu te postao poznat u svijetu kao Sir Alexander Fleming, pronalazač penicilina.
Nakon godina, plemićev sin koji je bio spašen iz močvare razbolio se od tuberkuloze. Tada je to bilo kao osuda na smrt. Ali, što ga je tada spasilo? Penicilin!
Plemić se zvao Lord Randolph Churchill. A sin je bio: Sir Winston Churchill.
STOGA, ČINI DOBRO I DOBRU SE NADAJ! DOBRO JE ČINITI DOBRO!!
=================================================================

ZA MEDITACIJU:
Nužnost šutnje (T. Meron: ZNAK JONIN)

Izvanjska šutnja - njezina posebna nužnost u našemu svi¬jetu prepunom buke i isprazna govorenja. Kao prosvjed i nakna¬da za „grijeh" buke.
Babilonska kula. Šutnja nije vrlina, buka nije grijeh. Točno. Ali gungula, zbrka i neprekidna buka suvremenoga društva izraz su atmosfere njegovih najvećih grijeha - njegove bezbožnosti, njegova očajanja.
Svijet propagande, neprekidna sporenja, grd¬nji, kritiziranja svega i svačega, ili naprosto žamora, svijet je u kojemu ne postoji ništa za što bi vrijedilo živjeti. Reklame - ra¬dio, televizija itd.
Katolici koji se pridružuju toj vrsti buke, oni koji ulaze u ba¬bilonsku kulu jezika, postaju donekle prognanici iz grada Bož¬jega. (Misa postaje buka i zbrka. Napetost - blebetanje. Sve mo¬litve postaju unutarnja i izvanjska buka - užurbana, mehanička molitva krunice...)
Otuda: premda je točno da moramo znati podnositi buku da bismo imali nutarnji život, iznimno tu i tamo usred zbrke (Tomi- na načela aktivnosti), mirenje sa situacijom u kojoj je zajednica neprekidno pretrpana aktivnošću, bukom strojeva itd., nije dru¬go nego maltretiranje.
Što da se radi? Oni koji ljube Boga trebali bi nastojati očuva¬ti ili stvoriti ozračje u kojemu ga mogu pronaći. U kršćanskome domu trebao bi vladati spokoj. Kršćanin bi, ako je to nužno, tre¬bao izbaciti televiziju iz svojega doma - ne svi, razumije se, već oni koji uzimaju ovu stvar ozbiljno. Radio je beskoristan. Kloniti se filmova - mislio sam reći „kao pokoru", no izgleda da je klo¬niti se filmova prije zadovoljstvo nego pokora. Možda čak osno¬vati male poljodjelske zajednice na selu gdje ne bi bilo radija itd.
Oni koji su kadri podnijeti malo tišine neka pronađu druge koji uživaju u tišini i neka stvore ozračje tišine i mira jedni dru¬gima. Neka svoju djecu odgajaju tako da ne urlaju iz svega grla. Djeca su po prirodi tiha - ako ih se pusti na miru i ako im se ne¬prekidno, od kolijevke pa dalje, ne prigovara, stvarajući od njih građane države u kojoj svatko urla na svakoga.
Neka osiguraju ljudima mjesta gdje će se moći povući i pro¬boraviti neko vrijeme u miru - odmoriti svoj um i srce u Bož¬joj blizini - recimo, kapelice na selu pa, zašto ne, i u gradu. Ne¬ka im osiguraju čitaonice, pustinjačke stanove. Kuće u koje bi se mogli povući u samoću, u kojima ne bi morali neprekidno slu¬šati bučne „vježbe" - odnedavno glasno izvikuju čak i postaje križnoga puta, k tome ne odveć daleko od Gethsemanija.
Odustajanje od ovih izvora buke mnogima bi značilo veliko odricanje i stegu: oni, međutim, znaju da im je to potrebno. Boje se to učiniti jer bi njihovi bližnji mislili da su čudaci. No barem bi samostani trebali biti tihi!

PRAVA MAJKA SE NIKAD NE ODRIČE SVOGA DJETETA
(Iz knjige Papa Franjo: ZDRAVO MARIJO - str. 124)
U prošlom Listiću prenijeli smo vam iz Papine što je zatvorenik Jaccopo, osuđen na dugu kaznu zbog ubojstva i drugih zločina, a koji je u zatvoru doživio obraćenje – istinski se okrenuo Kristu te primio Sakramente – rekao o svojoj majci. A evo što je ona napisala svome sinu – ne okrivljujući njega nego sebe, vjerojatno i prekomjerno sebi predbacajući:.
„Dragi premili sine, molim te da mi oprostiš što nisam bila dobra majka: možda sam mogla više učiniti. Često smo raspravljali o tvojemu ponašanju: o nekim nijansama, no tek sada ih ra¬zumijem. Molim Boga za oproštenje jer se osje¬ćam krivom, premda sam bila uvjerena da ti pružam toliko puno ljubavi. Krivom što nisam više učinila da možeš rasti u drukčijemu obitelj¬skom ozračju. Željela sam biti posebna majka, a poslije sam morala prihvatiti dvije uloge: mora¬la sam ti biti i majka i otac.
Koji je ishod? Bila sam slon u trgovini kri¬stala. Sve do danas nisam nalazila mir zbog onoga što ti se dogodilo, uvijek sam bila dvostruka maj¬ka: tvoja majka, s toliko boli u srcu, i majka dječaka kojega si ubio, s beskrajnom boli zbog te smrti. Ne krijem ti da mi je tvoja današnja priča bila kao planina koju si na mene sručio: osjetila sam silnu, gluhu bol.
Dragi moj sine, molim te: oprosti mi! Pono¬sna sam na to što si postigao: to je pobjeda, ma¬da uz golem napor. Gospodin poznaje naša sr¬ca i zna izbijeljeti naše grijehe ako mu se poni¬zno obratimo i iskreno molimo oproštenje. On te uzeo za ruku i pokazao ti svoj put: samo uzda- jući se u njega, prepuštajući se njegovu zagrljaju možemo se ponovno roditi.
Jako, jako te grlim: danas je moj zagrljaj još jači. Ne mogu dočekati čas da te dođem posje¬titi, da malo budem s tobom. Silno te volim, to znaš: ipak, danas ti to kažem na poseban način. Doskora! Tvoja mama"

JESMO LI NAUČILI LEKCIJU KORONAVIRUSA?
Mi trebamo seljake, pjesnike, ljude koji znaju ispeći kruh, ljude koji vole stabla i prepoznaju vjetrove. Više od godine rasta treba nam godina pažnje. Pažnje prema onome tko je pao, prema suncu koje se rađa i koje umire, prema djeci koja rastu, pažnje čak i prema običnim uličnim svjetiljkama, prema napuklom zidu.
Danas biti revolucionar znači oduzimati više nego dodavati, usporavati više nego ubrzavati, znači dati vrijednost tišini, svjetlosti, ranjivosti, nježnosti.
Potrebno je stajati vani, na zraku, barem dva sata dnevno. Slušati starije, pustiti ih neka pričaju o svojem životu. Osmisliti male osobne molitve i moliti ih.
Izraziti svoje divljenje prema nekome najmanje jednom na dan.
Obratiti pozornost na one koji su pali i pomoći im ustati se, ma tko god oni bili. Čitati poeziju naglas. Pjevati ako znamo pjevati. (Čak i ako ne znamo – m.o.)
I u takvom svijetu ne ćemo biti toliko sami kao što smo to sada.
Naučit ćemo iznova osjetiti zemlju po kojoj hodamo i osjetit ćemo ljubav prema svemu što je Bog stvorio.
("Ustupi put stablima" - Franco Arminio, talijanski pjesnik)


Sve novosti

b