srijeda, rujan 22., 2021.

1650 župa u bazi

Župne novosti


22. KROZ GODINU30.08.2020.

* ŽUPSKE OBAVIJESTI * 30. 8. – 6. 9. 2020.
Župski listić * Jelsa * Br. 35/2020. (728)
--------------------------------
NEDJELJA 30. 8. - 22. Kroz godinu
MISE u 7h , 9h i u 19h
U 19,50h – poslije mise: kratki susret
zainteresiranih roditelja prvopričesnika
-------------------------------------------
KROZ TJEDAN: MISA u 19 sati (poslije mise krunica – pred crkvom)
četvrtak 3. 9: Sv. Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj
petak 4. 9: PRVI PETAK: mise u 8 i u 19 sati; prije mise ISPOVIJED
subota 5. 9: Sv. Majka Terezija; PRVA SUBOTA: molitva za obitelji i duh. zvanja
---------------------
6. 9: – NEDJELJA 23. KROZ GODINU – Prva u mjesecu
MISE u 9h i u 19h ;
-----------------------------------------------------------
ŽENIDBENA NAPOVIJED:
STEFAN GURDULIĆ, Đorđana i Angelike r. Muller, iz naše župe, i
DORTE BURDORF, Helmuta i Heike r. Mellinghoff, iz Bad Munder (Njem.) -
- vjenčat će se u subotu 5.9. u Svetištu Gospe od Zdravlja
---------------------------------------------------------------
Danas i previše mladih – mladića i djevojaka, pa i već, barem po godinama, (pre)zrelih, ovako ili slično razmišlja. „Vole“ samo sebe i ne žele se dijeliti bilo s kim drugim. Što stariji – to skoreniji i sve manje spremni pomaknuti se da netko drugi pored njih sjedne!
-----------------------------------------------------------
SLUŽBA RIJEČI:

PRIPJEV: Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!
--------------
ALELUJA: Otac Gospodina našega Isusa Krista prosvjetlio nam oči srca
da upoznamo koje li nade u pozivu našemu
--------------
PRVI ČITANJE: Jr 20, 7-9
Čitanje Knjige proroka Jeremije
Ti me, Gospodine, zavede, dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: »Nasilje! Propast!« Doista, riječ mi Gospodnja postade na ruglo i podsmijeh povazdan. I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al tad mi u srcu bî kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.
----------------------------------
DRUGO ČITANJE: Rim 12, 1-2
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.
-----------------------------------------
EVANĐELJE: Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 16, 21-27)
U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.
Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«
--------------------------------------
ODGOVORI KONGREGACIJE ZA NAUK VJERE
o pravoj formuli krštavanja
“Ja” u krštenju je Kristovo “ja”
»Kad službenik kaže: 'Ja te krstim...', on ne govori kao funkcionar koji izvršava povje¬renu mu ulogu, nego djeluje ministerijalno kao uprisutnjujući znak Krista koji djeluje u svojem Tijelu, darivajući svoju milost i čineći da onaj konkretni liturgijski skup bude očitovanje 'izvorne naravi prave Crkve'«.
Minimalistički i vrlo jasno je Kongregacija za nauk vjere dala »responsum«, odgo¬vor na dva pitanja: 1) Je li valjano krštenje podijeljeno uz formulu: »Mi te krstimo u ime Oca, Sina i Duha Svetoga«?; i 2) Trebaju li oni za koje je tako slavljeno krštenje biti kršteni u cjelovitom obliku (zapravo, trebaju li ponoviti slavlje u ispravnom obliku)? Odgovor na prvo pitanje je negativan, tj. kršte¬nje s opisanom formulom nije va¬ljano, pa je stoga odgovor na drugo pitanje pozitivan: potrebno je iz¬vršiti cjelovit obred slavlja.
Zajedno s odgovorom Kon¬gregacija za nauk vjere objavila je i notu u kojoj objašnjava svoj odgovor. Prema toj noti, nedavno su održana slavlja sakramenta krštenja koje je podijeljeno uz for¬mulu: »U ime tate i mame, kuma i kume, djedova i baka, članova obitelji i pri¬jatelja, u ime zajednice, mi te krstimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.«
•Kako se čini, proizvolj¬na promjena sakramentalne formule uvedena je kako bi se naglasila zajednićarska vrijednost kršte¬nja, kako bi se izrazilo sudjelova¬nje obitelji i nazočnih te kako bi se izbjegla ideja o koncentraciji sakralne moći u osobi svećenika, a na štetu roditelja i zajednice, što bi implicirala formula u Rimskom ritualu«, objašnjava nota. No od¬mah dodaje: »Ovdje se ponovno javlja, iz diskutabilnih razloga pa¬storalne naravi, stara napast da se formula koju nam je predala tra¬dicija zamijeni tekstovima koji se smatraju prikladnijima.« U objaš¬njenju odgovora zašto krštenje uz izmijenjenu formulu nije valjano Kongregacija najprije ide u sre¬dište same stvari, citirajući kon¬stituciju Drugoga vatikanskoga koncila o svetoj liturgiji »Sacrosanctum Concilium«: »Kad net¬ko krsti, sam Krist krsti.« Te riječi žele izraziti »Kristovu prisutnost, ne samo u smislu da on prenosi svoju moć kako bi mu (sakramentalnomu slavlju) podario učin¬kovitost, nego nadasve kako bi naznačile da je Gospodin prota¬gonist događanja koje se slavi«.
Nota podsjeća na nauk Tridentskoga koncila koji je utvrdio »apsolutnu nepodložnost sakramentalne sedmorke djelovanju Crkve«, tj. sakramenti su, „budući da ih je Krist ustanovio povjereni Crkvi da ih ona čuva«. Premda je Duh Sveti osposobljava za tumačenje pisma te za »određivanje obreda, u određenoj mjeri, koji izražavaju sakramentalnu milost koju Krist daje«, Crkva ipak »ne raspolaže samim temeljima njezina postojanja: Božjom riječju i spasenjskim Kristovim gestama«,
»Izmijeniti na vlastitu inicijativu oblik slavlja pojedinoga sakramenta nije samo liturgijska zloporaba, poput prijestupa pozitivne norme, nego je rana nanesena istodobno crkvenomu Kristova djelovanja, koja u težim koja u teži slučajevima čini nevaljalim sam sakrament jer narav ministerijalnoga čina zahtijeva da se vjerno prenese ono što se primilo«, kaže dokument.
--------------------------------------------------
VRIJEDI PROČITATI
Iz Kane (br. 7-8/2020.str.8), prenosimo dio napisa njihovog stalnog suradnika Ante Jerkovića o ljudskoj potrebi za godišnjim odmorom, za promjenom sredine i ritma življenja, za upoznavanjem novih krajolika ali i ljudi, o tome da se odmor živi i diše punim plućima a ne – iživljava i da u brizi za tijelo na zaboravimo – dušu kojoj je odmor čak i potrebniji negoli samome tijelu.

(NE)OBIČNOSTI ODMORA
Htio sam najprije pisati o ožujskim katastrofama. O samo pet katastrofa: pandemiji, potresu, požaru, proljetnom snijegu i mojem nastupu na televiziji. Ali sam odbstao jer su toliki predivno pisali o tim stvarima. Nisu o mojem nastupu na televiziji, ali jesu o svemu drugome. Oduševilo me je koliko je među nama pronicavih, mu¬drih, nadahnutih i duhovitih ljudi. Posebno su me odu¬ševljavali vedrina i optimizam tolikih memova koji su svakodnevno stizali. I zahvaljivao sam Bogu na društve¬nim mrežama i mogućnosti da jedni drugima budemo podrška i oslonac.
Da jedni drugima darujemo osmijeh i tračak vedrine. U trenutcima dok ovo pišem, ne zna se koliko će dugo traja¬ti sadašnje stanje. Nije to ni previše važno jer nije naš ži¬vot prestao u ovom trenutku da bi se nastavio kada jedno-ga dana izravna opasnost prođe. Mi cijelo vrijeme živimo jedan jedinstven život. Jedini koji imamo. I na nama je da ga živimo u ljubavi prema Bogu, sebi, bližnjima i svijetu u kojemu živimo. Ovo vrijeme iz perspektive vječnosti nije ni po čemu posebno. Ili, ispravnije rečeno, ovo je vrijeme povlašteno poput svakoga drugog vremena koje smo do sa¬da proživjeli i koje ćemo, uz Božju volju, živjeti ubuduće.
Jedna od uobičajenih matrica ponašanja jest shvaćanje godišnjeg odmora kao prigode za neumjereni hedonizam. I nakon ljeta, kao svojevrsne trofeje, jedni drugima prepri¬čavamo ljetne neumjerenosti i podilaženja svim mogućim užicima. Još je strasnije što je to najčešće povezano i s neraz¬boritim rasipništvom pa se čovjek pita kakvog sve to smisla ima i je li odmor poslužio tomu da se odmorimo ili da se na¬kon povratka s odmora hvastamo i pokazujemo drugima. Čovjek je tjelesno, duhovno i duševno biće. I nepojmljiv je odmor u kojemu se neće okrijepiti i čovjekovo tijelo i čovje¬kov duh i čovjekova duša. Barem mi kršćani ne bismo smje¬li zanemarivati vjersku dimenziju odmora. Nadam se da će sve više zaživjeti strujanja po kojima se tijekom godišnjega odmora barem nakratko čovjek povuče u duhovne oaze u kojima može u molitvenom ozračju promisliti o svom živo¬tu. Živimo u diktaturi tjelesnoga. Sa svih nam se strana na¬meću obveze kako moramo izgledati i što sve poduzimati kako bismo zaustavili nezaustavljivo i odgodili neodgodivo. Starenje je sastavni dio života. Slabljenje snaga normalan je proces. Uzalud je grčeveto voditi bitke koje ćemo svakako izgubiti, premda možemo poraz nakratko odgoditi, a istodobno zanemarivati brigu za dušu i vječni život.
==========================================================

Sve novosti

b