subota, siječanj 16., 2021.

1650 župa u bazi

Župne novosti


26. KROZ GODINU27.09.2020.

* ŽUPSKE OBAVIJESTI * 27. 9. – 4. 10. 2020.
Župski listić * Jelsa * Br. 39/2020. (732)
-----------------------------------------------
NEDJELJA 27. 9. - 26. Kroz godinu
MISE u 9h i u 19h
(u 20 sati: roditelji prvopričesnika A – 4.r.)
----------------------------------------------
KROZ TJEDAN: misa u 19h ; pon. – srijeda krunica poslije mise
utorak 29.9: Sv. Mihael, Gabriel i Rafael: misa u Sv. Mihovila u 19 sati. srijeda 30. 9: Sv. Jeronim, zaštitnik Dalmacije
četvrtak 1.10: Sv. Terezija; počinje Gospin listopad: misa u 8h, krunica u 19h
---------------------------
petak 2. 10.: SV. STJEPAN I., papa i muč. – Zaštitnik naše biskupije
PRVI PETAK – MISE: u 8 sati, te navečer u 7 krunica i misa
KLANJANJE od 9 do 19 sati: molitelji, uključite se; učenici barem po pola ure!
-----------------------------------------------
4. 10. - NEDJELJA 27. KROZ GODINU (Sv. Franjo Asiški).
MISE u 9h i u 19h ; krunica u 18,30h;
u 20h sastanak za roditelje prvoprič. B (3.r.)
------------------------------------
ŽENIDBENA NAPOVIJED:
MARTIN DRINKOVIĆ, sin Ivana i Jelene r. Živković, iz Zagreba, i
VLATKA NOGALO, kći Bore i Jelene r. Vokić, iz Zagreba
vjenčat će se u Jelsi u subotu 3. listopada 2020.
-----------------------------------------------
Nasmijani kampaneli: O POŠALICAMA
(Nadam se da vam se naši „Kampaneli“ sviđaju, pa ako su ponekad i preglasni ili - deštonirani!)
Obnašateljima službi u zajednici i društvu promicatelji duhovne vedrine preporučuju neka se trse i oko toga da im ne uzmanjka vremena i volje za pošalicu na svoj račun. Njome se uravnotežuje raspoloženje pojedinca prema zajednici i obrnuto.
Svakoj djelatnosti pošalica i smijeh dobro dođu. I onda kad se obavljaju takozvani uzviše¬ni i sveti posli. U Guareschijevom popularnom djelu "Don Camillo i Peppone" za pošalicu se gdjekad pobrine i Spasitelj. Tako, na krštenju Pepponeova djeteta, Don Camillo pita majku koje će mu ime nadjenuti. - Lenjin Slobodan Antonio! - rekne žena, jer ju je tako instruirao Peppone.
- Onda idi u Rusiju pa ga tamo krsti! - odbrusi Don Camillo, zatvori vrata krstionice i odmagli u sa¬kristiju. No, tu ga zaskoči glas raspetog Spasitelja:
„Don Camillo, opet si načinio psinu. Vrati se u crkvu, zovni ženu i krsti joj dijete.“
- Isuse! - zavapi Don Camillo – Pa zar je krštenje komedija? Krštenje je sveta stvar! Krštenje je... „Don Camillo - prekinu ga Isus - koga ti to podučavaš o krstu?! Mene, koji sam ga ustanovio?“ - Ali, Isuse, kako mogu dopustiti da k tebi u nebo dođe čovjek imenom Lenjin? – reče Don Camillo nemoćno šireći ruke. Zar ne shvaćaš kako sve što činim činim za dobar glas tvojih nebesa?
„Za dobar glas mojih nebesa ja se brinem!“ – odvrati Isus i ošinu Don Camilla prijekornim pogledom. (Drago Bosnar: „Dopustiš li…“)
=================================================
SLUŽBA RIJEČI:
-------------------
PRIPJEV: Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti!
--------------------
ALELUJA: Ovce moje slušaju glas moj, gvori Gospodin,
ja ih poznajem i one idu za mnom.
-----------------------------------------------------------
PRVO ČITANJE: Čitanje Knjige proroka Ezekiela (Ez 18, 25-28)
Ovo govori Gospodin: »Vi velite: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moje pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.«
------------------------------------------
DRUGO ČITANJE:
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima (Fil 2, 1-11)
Braćo: Ima li u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego-u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!«- na slavu Boga Oca.
EVANĐELJE: Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 21, 28-32)
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«
===========================================
Vrijeme pandemije nije vrijeme za komentare
Duhovna misao, HRT – Frano Prcela, dominikanac – 23. rujna 2020.

Više od pola godine živimo u posebnima vremenima. Pandemija korona-virusa još uvijek definira gotovo sve segmente našeg života. S tim u svezi osvrti, analize, povlačenja bilanci uglavnom su pod predznakom gubitka, manjkavosti, nedostatka, odsutnosti i uopće skučenosti. Jedini višak kao da je onaj prevelikog broja zaraženih, oboljelih, i nažalost umrlih.
U samom početku pandemije vrlo intenzivno sam pratio tijek događaja – kako u Hrvatskoj tako i u zemlji u kojoj trenutno živim. Imao sam neprestanu potrebu čitati stručne osvrte medicinara, tumačenja nekih sociologa i filozofa, te na posljetku razmišljanja crkvenih službenika i kolega teologa. Želio sam razumijeti – ne samo djelovanje virusa nego još više ponašanje današnjeg čovjeka.
I što je vrijeme više prolazilo mislio sam da ću u nekom trenutku i sam možda moći reći, napisati nešto korisno. Međutim, vrijeme nije bilo moj saveznik! Naime, vrlo brzo sam dobio dojam kao da se dogodila izvjesna kontaminacija javnog prostora. Izostala je atmosfera diskursa, te kao da se paralelno odvija nova pandemija, ona suvišnih komentara. Stoga, jedan od prvih zaključaka moje javne teološke šutnje po pitanju pandemije glasio je: nije ovo vrijeme za komentare! U buci mišljenja, u moru komentara, u galami stavova – odlučio sam se za budnu tišinu.
Ne zbog toga što ne bih imao svoje mišljenje ili zbog možebitne lijenosti odnosno ignoriranja svog javnog poslanja. Pa i na direktno mi upućena pitanja, koja su – moram ovdje primjetiti – već sadržavala sugestiju u kojem pravcu se očekuje moj odgovor, uglavnom bi se suzdržao od davanja odgovora ili komentara.
Razumijem svoje suvremenike da imaju potrebu kompleksne teme i teška pitanja žurno spustiti na razinu svoga intelektualnog razumijevanja, pa i svjetonazorskog gledišta. To je po sebi legitimno, pače ponekad i nužno. No, kad se iste želi pod svaku cijenu nametnuti drugima kao objektivnu spoznaju onda dolazimo u slijepu ulicu.
Zašto je tomu tako? Gdje je ishodište problema?
Izgleda da u javnom prostoru – ne samo u Hrvatskoj – sve više dominiraju oni koji imaju izrazito pojednostavljeno gledanje na svijet. Takvi rezolutno nastupaju, olako misle da posjeduju razdjelnicu između dobra i zla, između istine i laži, između moralno ispravnog i etički nedopustivnog. Taj crno-bijeli pogled na svijet ne stvara zajedništvo nego razdor, ne traži sugovornike nego sljedbenike. Takvi ljudi su uglavnom otoci, a ne mostograditelji, te nerijetko i kovači teorija zavjere.
Međutim, ima jedno mjesto povrh ispravnog i krivog. I upravo tamo nam je sresti – kako drugog, tako i sebe samoga. Zacijelo, to mjesto nije nipošto neko spokojno sklonište odnosno bijeg pred činjenicama. Naprotiv, tamo, u tom međuprostoru, odvija se stvarni život, sa svim svojim svakodnevnim radostima i tegobama.
Uključiti nam se je, dakle. Ne komentiranjem, nego kroz empatično držanje prema bližnjemu i kroz trajnu svijest odgovornosti za svijet u kojem živimo. Jer vrijeme pandemije korona virusa nije vrijeme za komentare!
--------------------------------------

SKLOPITE MIR S PATNJOM
U svijetu imate muku; ali hrabri budite: Ja nadvladah svijet. (Ivan 16,33)
Bili smo nadomak domu kad sam to primijetio: kazaljka mjerača temperature motora strelovito se dizala. Skrenuo sam u dvorište, ugasio motor automobila i iskočio van. Dim je sukljao ispod haube. Motor je cvrčao poput slanine dok se prži. Gurnuo sam automobil prema garaži i vidio lokvu: ulje. Znao sam što se dogodilo - pukla je brtva na glavi motora.
Uhvatio sam se za glavu. Opet ćemo baciti novac na skupi popravak. Zašto ništa ne može ići glatko? Ogorčeno sam gunđao. Zašto se stvari jednostavno ne prestanu kvariti? Zvuči vam poznato? Ponekad spriječimo jednu krizu, riješimo jedan problem, platimo jedan veliki račun, da bi se suočili s drugim. No postoje nevolje mnogo veće od kvara motora: neočekivana dijagnoza, prerana smrt, strašni gubitak. U tim trenucima žudimo za svijetom koji je manje slomljen, bez toliko problema. Isus je obećao da taj svijet dolazi. Ali ne još: »U svijetu ćete imati patnju«, podsjetio je Ivan je učenike na Kristovo obećanje. »Ali, ohrabrite se: Ja sam i pobijedio svijet«
Cijelo 16. poglavlje govori o velikim nevoljama, poput progonstva zbog vjere. Ali one nikada neće imati zadnju riječ za one koji se pouzdaju u Njega. Nevolje nam mogu zagorčiti život, ali Isus nam je obećao bolje sutra s Njim. - Adam Holz
Ne dopustimo da nam nevolje određuju život!
========================================================

Sve novosti

b