subota, siječanj 16., 2021.

1650 župa u bazi

Župne novosti


1. DOŠAŠĆA29.11.2020.

* ŽUPSKE OBAVIJESTI * 29. 11. – 6. 12. 2020. *
Župski listić * Jelsa * Br. 47/2020. (740)
-----------------------------
NEDJALJA 29. 11. * 1. DOŠAŠĆA (ADVENTA)
MISE u 10h i u 17h
-------------------------
U ponedjeljak: Sv. Andrija;
ZAKLJUČAK: u Gospe mise u 8h i (završna) u 15h
--------------------------------
Puče kršćanski, dobro jutro!
ZORA SVIĆE - BIT ĆE DANA
Na dobro vam ADVENAT - DOŠAŠĆE!
(Tko to kaže - laže da ga ove godine nema;
naprotiv, možda napokon bude - pravi!)
--------------------------------
KROZ TJEDAN: ZORNICE s jutarnjom u 6 sati
u župskoj crkvi – počev od utorka.
u četvrtak: Sv. Franjo Ksaver, zaštitnik misija i misionara
u petak – PRVI PETAK (sv. Barbara),
misa u 8h (nema zornice) i navečer u 17 sati.
---------------------------
NEDJELJA 6. 12.: 2. DOŠAŠĆA
– 1. u mjesecu; Sv. Nikola
MISE: u 10h i u 17h
--------------------------------
ŽUPSKI VJERONAUK
*ipak ćemo održavati - u trajanju od 25 do 30 minuta *
OSNOVCI: ponedjeljak:
1. razred u 9h; 2. r. u 9,45h; 5 r. u 10,30h; 6.r. u 11,15h
utorak:
3.r . u 9h ; 4. r. u 10h ; 7. i 8. r u 11h;
SREDNJOŠKOLCI : SVI - u nedjelju u 18h (poslije mise)
--------------------------------------
Nasmijani kampaneli:
Smiješe se ovako lijepoj molitvi i razmišljanju jedne župljanke

Iz svoje kuće i vartla
gledon crikvu na Račiću,
utičen se Gospi Bloženoj
i u naručju joj prisvetom Ditiću;
ako neću njima, kome ću i di ću,
oni su mi sva utiha i snoga
u oven nevojnen žiću.
Gospe Bložena, moguća i milostiva
(tako mi je pokojna mat molila),
molim te za zdrovje svima mojima,
pogotovo onima nojpotribnijima,
za zdrovje duše onda za zdrovje tila.
Ako san jo u bilo čemu kriva,
ispros mi milost od svojega Sina
da se ispravijen dok god san živa.
To te molim i ufon se u te,
Divice moguća i milostiva.

„Boga vidi tko mu gleda stvore“
Nek bezbožnici govore ča govore,
ne doj, Bože, da nam bude gore!
„MOLI I RADI“
I nijedan dan bez dobrog djela
za mene je to filozofija cijela.
(M.K.)
------------------------------------
SLUŽBA RIJEČI:
-----------------------
PRIPJEV: Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
------------------
ALELUJA: Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje
i daj nam svoje spasenje!
--------------------------------------------
PRVO ČITANJE: Čitanje Knjige proroka Izaije (Iz 63, 16b-17b; 64, 2b - 7)
Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova, zašto dade da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménâ baštine svoje! O da razdreš nebesa i siđeš: pred licem tvojim tresla bi se brda. Odvijeka se čulo nije, uho nije slušalo, oko nije vidjelo, da bi bog koji, osim tebe, takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega. Pritječeš onomu što pravdu čini radosno, onima što se tebe spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane. Svi mi ko lišće otpadosmo i opačine naše ko vjetar nas odnose. Nikog nema da ime tvoje prizove, da se trgne i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.
------------------------
DRUGO ČITANJE: Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
--------------------------------
EVANĐELJE: Čitanje svetog Evanđelja po Marku (Mk 13, 33-37):
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«
==============================================
Hrvatski radio: DUHOVNA MISAO – 25.11.2020.
GDJE JE BOG U VRIJEM KORONA VIRUSA?

Srdačan pozdrav, poštovani slušatelji, govori vam Domagoj Matošević, svećenik Zagrebačke nadbiskupije (župnik i upr. Svetišta Marije Bistrice -m.o.).
Pokušao bih u današnjem duhovnom razmatranju prepričati neke dijelove vrlo aktualne knjige Johna Lennoxa pod naslovom: „Gdje je Bog u doba korona virusa?“ Knjiga nastoji predstaviti kršćanski pogled na pandemiju koja nas okružuje. John Lennox umirovljeni je profesor matematike i filozofije znanosti na Sveučilištu Oxford. Meni je osobno najzanimljiviji dio knjige onaj u kojem autor govori o četiri načina na koji bi kršćani trebali odgovoriti na izazov pandemije.
Profesor Lennox na početku naglašava da kršćanska mudrost potiče da se treba postupati prema uputama liječnika. Takav odgovor na bolest, utemeljen na liječničkim uputama, nije, naravno, pokazatelj nevjere. Bog nas može štititi i liječiti, ali od nas očekuje da budemo mudri i koristimo sva sredstva koja nam je dao, uključujući i medicinu. Socijalno distanciranje nije izraz sebičnosti, nego ljubavi prema bližnjemu kojega želimo zaštititi.
Drugi kršćanski odgovor na izazov pandemije, prema Lennoxu, bio bi u tome da se zadrži prava perspektiva. Pod time se misli da se trebamo čuvati stava u kojem bismo potpuno bili fokusirani isključivo na problem pandemije. Drugim riječima, nemojmo pretjerivati govoreći o novini naše situacije. Stavljanjem apsolutnog fokusa na koronavirus dopustit ćemo da nas strah vodi u svim našim riječima, mislima i djelima. Mikroorganizam koronavirusa može slomiti naše tijelo, ali ne treba vladati i našim umom.
Dolazimo do najvažnijeg kršćanskog odgovora na izazov pandemije, a on se otkriva u pozivu na ljubav prema bližnjima. Povjesničari pretpostavljaju da je kuga koja je u 2. stoljeću usmrtila četvrtinu Rimskoga carstva, zapravo pomogla u širenju kršćanstva. Razlog je u tome što su se kršćani brinuli za bolesne i nudili duhovni model prema kojem kuga nije bila djelo gnjevnih i hirovitih božanstava, nego posljedica narušena stvorenja u pobuni protiv Boga koji ga ljubi. Poznate su propovijedi biskupa Ciprijana koje su poticale kršćane da ne oplakuju žrtve od kuge, koje sada žive na nebu, nego da pojačaju napore u brizi za žive. Ova briga kršćana za oboljele bila je toliko očita da je gorljivi poganski car Julijan ustvrdio da se „Galilejci“ brinu čak i za bolesnike ne-kršćane, a crkveni povjesničar Poncijan bilježi kako su kršćani držali do toga da se „dobro čini svakom čovjeku, ne samo zajednici vjernih“. Ovakva konkretna briga za oboljele dovela je do toga da je stopa smrtnosti u gradovima s kršćanskim zajednicama možda bila čak upola manja nego u drugim gradovima.
Ta praksa požrtvovne brige očitovala se i u životu Martina Luthera, pokretača reformacije. Kada je 1527. godine u njemačkom gradu Wittenbergu izbila kuga, Luther je odbio poziv da pobjegne i spasi se. Odlučio je ostati i služiti bolesnima. Ta ga je odluka stajala života njegove kćeri Elizabete. U spisu pod nazivom „Trebaju li kršćani bježati od kuge?“ Luther govori: „Umrijeti nam je na našim položajima. Kršćanski liječnici ne mogu napustiti svojih bolnica, kršćanski upravitelji ne mogu ostaviti svoje pokrajine, kršćanski pastori ne mogu napustiti svoje zajednice. Kuga nas ne razrješuje naših dužnosti: ona ih pretvara u križeve, na kojim moramo biti spremni umrijeti.“
Ovakav nas stav dovodi do četvrtog koraka kršćanina u susretu s pandemijom, a to je – misliti na vječnost. Rani kršćani, koji su živjeli u svijetu prepunu opasnosti, relativno kratka životnoga vijeka i okruženi svakojakim prijetnjama snagu za tako požrtvovan život i za toliko služenje na dobrobit drugih crpili su iz činjenice da su imali pravu i živu nada koja je sezala onkraj groba. Sveti Pavao je tu vjeru opisao prekrasnim riječima s kojima ćemo i završiti naše razmatranje: „Smatram, uistinu sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama…“
-------------------------------------------

*MOLITVA PAPE FRANJE DJEVICI MARIJI, ZDRAVLJU BOLESNIH,
U OPASNOSTI OD KORONA VIRUSA*
O Marijo, ti bez prestanka sjajiš tijekom našeg putovanja kao znak spasenja i nade. Povjeravamo ti sebe, Zdravlje bolesnih, koja si kraj Križa bila blizu Isusove patnje, čuvajući čvrstom svoju vjeru. Ti, „Spasiteljice naroda Rima" znaš što nam je potrebno i vjerujemo da ćeš osigurati sve što nam treba tako da se, kao i u Kani Galilejskoj, radost i slavlje mogu iznova vratiti nakon ovog trenutka kušnje. Pomozi nam, Majko Božje Ljubavi, da se suobličimo Očevoj volji i da činimo sve što nam Isus govori, On koji je preuzeo naše patnje na sebe, ponio naše boli, da bi nas po Križu doveo do radosti Uskrsnuća. Tražimo utočište pod tvojom zaštitom, o sveta Majko Božja. Ne preziri naše vapaje – nas koji smo stavljeni na kušnju – i izbavi nas od svake opasnosti, O slavna, i blagoslovljena Djevice! Amen!
------------------------------
STEPINAC GOVORI:
Svjedoci smo jedne luđačke oholosti. Ne priznaje se više nikakav auktoritet. Svaki hoće da bude sudac i svaki gospodar bez obzira na zakonitu od Boga postavljenu vlast, bilo svjetovnu bilo duhovnu. Pri tome ne misli, da baš po tom navlači na samog sebe prokletstvo Gospodnje, kao što je vrlo mudro opomenuo sina svoga starac Tobija na rastanku: Ne dopusti da oholost ikada zavlada tvojom misli ili tvojom riječi, jer je od nje početak svakome zlu!« (Tob 4, 14) Blaženi Alojzije Stepinac, 1939.
==================================================

Sve novosti

b