utorak, studeni 13., 2018.

1650 župa u bazi

Župne novosti


3. DOŠAŠĆA - nedjelja Caritasa11.12.2016.

ŽUPSKE OBAVIJESTI * Jelsa / Pitve 11. – 18. 12. 2016.

Župski listić *Jelsa/Pitve Br. 49/2016. (537) - 11. 12. 2016.
Nedjelja 3. došašća – Caritasa; milostinja za Caritas
MISE:
Jelsa: u 10h i u 17h; u 16 sati roditeljski sastanak za 7. i 8. razred
Pitve u 9h; Zavala u 10,30h

KROZ TJEDAN:
U Jelsi mise: u 6h (zornica), i u 17h;
od četvrtka i DEVETNICA; u Pitvama (sa ili bez mise) u Sv. Roka u 16h

utorak: Sv. Lucija; srijeda: Sv. Ivan od Križa, Sv. Spiridion ;

U subotu 17.12: adventski susret mladih u Vrbanju u 11 sati
– animira „Hrvatsko nadzemlje“ iz Splita;
(krizmanicima je pod „radnu obvezu“; uključena je marenda)

18. 12. NEDJELJA 4. DOŠAŠĆA – Presv. Sakramenta
MISE: Jelsa – u 10h i u 17h ; Pitve u 9h; Zavala u 10,30h

ŽUPSKI VJERONAUK
OSNOVCI – u ponedjeljak: razredi 1-2-4. u 10h, a 5-6-7-8. u 11h (film-projekcija)
SREDNJOŠKOLCI
1. i 2. r. zajedno: u petak u 18h (kratki dogovor za subotnji susret).

Nasmijani kampaneli:
Ivice, što ste danas radili u školi? – Pa, na kemiji smo učili o eksplozivnim elementima. – A šta ćete sutra raditi u školi? – U kojoj školi?!?

Umre muž. Nakon nekoliko mjeseci umre i žena i dolazi u raj. Čim je ugledala muža, potrči k njemu: – Ljubavi, opet smo zajedno! – Ne, ne! Jasno je bilo rečeno:
“Dok vas smrt ne rastavi!” - na to će muž.


NAŠI PRILOZI ZA CARITAS:
1. milostinja u nedjelju 11. prosinca;
2. za 1000 radosti najsiromašnijih obitelji u H.
nazovi 060 9010 (cijena po pozivu 6,25 kn);
3. uplatom na:- IBAN HR4023400091510126452 (poziv na broj 7-16);
4. djeca u sabirne kutijice za gladnu djecu,a mogu im ih pomoći puniti i odrasli.

RAZMIŠLJANJE:
Odgojiteljsko-roditeljski kutak: „Dokle stari mlade shvate, već i mladi obrkate!“
RUBRIKA: priče „s prizvukom“ i poukom za roditelje i odgajatelje djece… i za djecu!

RAĐAJU LI NAM SE DANAS DJECA S MATUROM?
„Nikor se ni naučan rodi!“ – ponavljalo se u mome djetinjstvu u mojim malim Pražnicama - kao refren, kao maksima narodne mudrosti. U raznim situacijama i s različitim namjenama: nekada kao prijekor ili barem opomena onima koji su se „pravili previše pametni“, ali i kao ohrabrenje kad smo s nelagodom ili čak sa stidom morali priznati da nešto ne znamo ili ne možemo učiniti.
Nitko se nije naučen rodio – tako su nas poticali i hrabrili stariji. Čini se da je to – bilo pa prošlo! Izgleda da danas, osobito u Hrvatskoj, svi sve znaju i sve mogu! Kao da su im to znanje i moć urođeni, kao da se svi Hrvati rađaju barem s malom maturom. Zar je onda čudo da otprilike polovica djece u školi gotovo ništa ne uči: u školi malo uopće slušaju i još manje čuju, a doma i ne troše svoje školske udžbenike. Neki roditelji skupo plaćaju repeticije (čak i npr. iz povijesti!) te kraljevski honoriraju svaku – ispravljenu jedinicu!
Ovih dana slušam na radiju: međunarodno studijsko istraživanje efikasnosti učenja u školama pokazuje da hrvatska djeca iz godine u godinu uče sve manje, a ono što nauče sve više uče kampanjski i „papagajski“: bubajući bez razumijevanja i konstruktivnog razmišljanja. Mađari, na primjer, izvrsno koriste rezultate tog istraživanja, pa se ispravljaju i napreduju, a u Hrvatskoj iz godine u godinu tonemo prema samom dnu. A samo to istraživanje košta nas oko milijun kuna godišnje. Dakle, rezignirano zaključuje novinarka, u posljednjih 10 godina bacili smo u vjetar – 10 milijuna kuna! – Ne'š ti novca! - reći će netko.
Nekidan su me djeca 3. razreda nešto pitala, a dok sam odgovarao onako „po moju“ – malo opširnije, jedan je dječarac zadivljen pitao: „A odakle Vi sve to znate?“ Odgovorih: „Valjda sam negdje pročitao, a to znači da bi i vama bilo potrebno i dobro da, uz televiziju i igrice, štogod i čitate.“ Žalosno je ali istinito: mnogo je djece kojima nitko ne kaže da treba učiti kako bi se nešto (sa)znalo. I onda sav trud i muka učitelja ili instruktora ne daju rezultata. Na primjer: toliko sam puta do iznemoglosti pokazivao djeci kako se pravilno pokloniti i doživio da kod mnogih ni deseti pokušaj nije bio puno bolji od prvog. Ili, isto tako, s ministrantima za kađenje. A dok se većina otima za zvonce, neki i nakon što već mjesecima poslužuju kod oltara kažu da oni to ne znaju!
U vremenu smo kolendanja: čini se da to čine još samo djeca. Ali kako, jeste li ih slušali kako to rade? Zvuče kao parodija, kao da se izruguju. Reći ćete: Pa kako bi i znali ako ih nitko nije naučio? Ali, posve je umjesno i protupitanje: A tko će ih i kako naučiti ako ne žele učiti?
Evo još jedne (pra)stare izreke: „Lakše je jedanput reć 'ne znam!' neko sto puta „kec!“ Pokušajte je „prevesti“ djeci, poučiti ih – ča to hoće reć: „kec“!


Sve novosti

b