subota, prosinac 14., 2019.

1650 župa u bazi

Župne novosti


17. KROZ GODINU28.07.2019.

ŽUPSKE OBAVIJESTI 28. 7. - 4. 8. 2019.
Župski listić* Jelsa* Br. 29/2019 (671) * 28. 7. 2019.
-----------------------------
NEDJELJA * 17. Kroz godinu
MISE u 7h, u 9h i u 20h
----------------------------
KROZ TJEDAN
misa svakoga dana u 20h; u petak - prvi petak i u 8h
Ponedjeljak 29.7.: Sv. Marta; u srijedu 31.7: Sv. Ignacije Lojolski, osnivač DI
Četvrtak 1.8.: Sv. Alfonz Marija de Liguori, biskup i crkveni naučitelj
Petak 2.8.: Gospa od Anđela; Prvi petak (u Starom Gradu: Sv. Stjepan, p/mč.)
U subotu 3.8: Bl. Augustin Kažotić; PRVA SUBOTA – molitva za duh. zvanja
------------------------------
NEDJELJA – 4. 8. * 18. Kroz godinu
MISE u 7h, 9h i u 20h (u 19,30h krunica za obitelji i duh. zvanja)
------------------------------
Nasmijani kampaneli:
S POGLEDOM NA MORE: Imate li kakvu jednostavnu sobu za tri noći? - pita gost na recepciji hotela. -Jedino s pogledom na more, pa je dvo¬struko skuplja! - odgovori recepcionar. - Pa ja ne bih gledao kroz prozor...
VLADANJE: Kad je Mario donio kući svjedodžbu, nakon što ju je vidjela, mama će mu brzo: Lijepo od tebe! Trojka vladanje! Što će na to reći tata kada dođe idućeg tjedna iz zatvora!?
-----------------------------
SLUŽBA RIJEČI

PRIPJEV: Kad sam te zazvao, uslišio si me, Gospodine.
----------------
DRUGO ČITANJE: (Kol 2, 12-14)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: S Kristom suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime.
Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ.
----------------
ALELUJA: Primiste Duha posinstva; u njemu kličemo: „Abba! Oče!“
------------------
EVANĐELJE: Čitanje svetog Evanđelja po Luki ( Lk 11, 1-13)
Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite:
Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje!
Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše:
ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!«
I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.
I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.
A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«
----------------------------------------------------------

ZA RAZMIŠLJANJE:
SUNCE VEĆ ZALAZI (8) - O STAROSTI:
„Svaka stvar ima i svoju sjenu, ali ima i sunčanu stranu. Zašto ne bismo posvuda tražili sunce: dobru volju u ljudima, u pri¬rodi ljepotu, u djeci sreću i razigranost, u unutrašnjem miru Božji osmijeh? ('Trudim se uvijek ići sunčanom stranom!' – pjeva jedna pjesma.) Ima tisuću razloga, da svakoga dana budemo zadovoljni."
Samo jednom smo stari. Učinimo zato svoju starost lijepom i bogatom!
NE BJEŽI!
Oni koji od sebe neprestano tjeraju misao na starost i zatim, besposleni, bez zadataka stoje pred slobodnim vremenom, tuže se na starost. Život ih je odbacio na obalu, besposleni zure kako kraj njih dalje teče život. Tu stoje praznih ruku, a isto tako i praznih srdaca. Anton M. Hittmair
Tko zna naći svoje mjesto, sto mu je odredio društveni poredak, taj se brzo umiri- Kardinal Paul Richaud
Primiti starost, znači da primam sebe kao čovjeka, da primam svoju čovječnost, koja proživljava sve staračke godine, i na posljetku susrećem smrt. Joseph Folliet
*****
Naplavina života, mogli bismo lako reći svima za¬puštenima, zanemarenima, bolesnim starijim ljudi¬ma, kojima je preostalo samo životarenje, boca šljivo¬vice, čaša vina, nekoliko jadnih uspomena i obično psovka.
Nikada nisu bili mladi) nikada nisu stajali usred života. Ali jednoga lijepoga dana primili su udarac, što je bio pretežak za njihova leda. I povukli su se u zaborav. Medu njima je najviše samoubojica.
To su najtužnije stranice u ljetopisima starosti. Nije naše tražiti krivnju. Naše je da molimo: Bože, smiluj se svima, koje je život odnio i ne vide više lije¬pa dana!
Ma bio život još tako težak i premda, smo nespre¬mni stigli u stare godine, ipak nije sve izgubljeno. Za nikoga nije ništa izgubljeno, dokle god živi. Treba i inati mnogo snage i zaista dobrohotne ruke, pa po¬moći takvom patniku da se digne na noge.
Blagoslovljeni ljudi,kao što je osnivač Male braće, (ada još mladić imenom Armand. Počeo je tražiti sta¬rije, zapuštene, ogorčene ljude po tavanskim sobica¬ma, potleušicama. Dolazio je k njima s kiticom cvije¬ća, nasmijana licem, s dobrom riječju, a s pruženom pomoći donosio im je vjeru u život. Oživjeli su mrtvi ljudi. Danas je njegovom zaslugom i zauzimanjem njegovih pomoćnika sretno u Francuskoj na tisuće i tisuće starijih ljudi.
Ne u bijeg! I za takve postoji život. Lijepa je starost! Glavu gore!
-----------------------------------
MOŽE LI BOG BITI PONIZAN?
Davno, davno, prije 40-ak godina, prijatelji su mi iz San Pedra bili donijeli majicu sa zanimljivim, naravno engleskim, natpisom na prsima: O Gospode, tako je teško biti ponizan kad si u svemu savršen! Sjećam se da sam tu majicu nosio i na svom prvom hodočašću u Svetu Zemlju (istina samo jedan dan jer u vrućem izraelskom rujnu s puno pješačenja više nije mogla izdržati) i uživao sam u osmijesima što ih je taj duhoviti i blago ironični napis izazivao na licima prolaznika s kojima sam se mimoilazio.
Isus jednom reče: „Nitko nije dobar doli Bog jedini!“ Valjda to treba značiti: Bog je jedini savršen! Ako je tako, a sigurno jest, može li onda čak i teoretski Bog biti ponizan? Reklo bi se da ne može. Ali, svekolika Objava biblijska, a posebno novozavjetna govori nam o Bogu bliskom, krotkom, prilagodljivom, koji „ponizi sam sebe postavši ljudima sličan, s nama u svemu jednak osim u grijehu…!“ iI reče nam: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca…!“
Biblijska je teologija iz te poruke iznjedrila vrlo jako obilježeni termin KENOZE, a to je pražnjenje od božanske slave kroz utjelovljenje, očovječenje radi spasenja ljudi…Termin „kenoza” dolazi od grčke riječi i označava nauk po kojemu se Krist lišio (ispraznio) prilikom utjelovljenja. Kenoza je bilo samo- poricanje, a ne lišavanje božanstva, niti razmjena božanstva za ljudskost…
Lijepo o tome piše u zadnjem ŽIVOM VRELU (7/2019.) mons. Ivan Šaško, vrsni liturgičar, koji i inače vrlo lijepo piše:
Ponizi sam sebe
Povijest spasenja povijest je Božje poniznosti, koja nije antropomorfni izražaj neke vrline, nego izražaj Božje biti - ljubavi. Gledajući Stari zavjet susrećemo jasan, pretežit govor o Božjemu veličanstvu, uzvišenosti, koja je postala blizinom svomu narodu, otkrivajući čudesna djela stvaranja, izabranja, oslobođenja i Saveza.
Dakle, za razliku od religija koje očituju poimanje Boga u smislu stvarateljske sile, Bog se u Bibliji priopćuje, komunicira, postaje bližim. To se vidi, na primjer, u riječima Ponovljenoga zakona: »Koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo?« (Pnz 4, 7).
Puno je pokazatelja te blizine koja se vidi u raznim oblicima praćenja: od izabranih i darovanih ljudi, preko nauka i uredaba {Tora), mnogih veledjela, do odnosa koji su opisani riječima privrženosti, susreta, vjernosti, opraštanja. U svemu tome prisutna je poniznost, osobito u proročkim navještajima, kakvi su Izaijini spjevovi o Sluzi Gospodnjem.
Ipak, niti u jednoj religiji, osim u kršćanstvu ne postoji poniznost, kakvu objavljuje utjelovljenje Sina Božjega, muka i smrt Isusa Krista. Sva kršćanska liturgijska slavlja u središtu imaju poniznost do poniženja, nemoć do bespomoćnosti, u kojoj se ostvaruje uzvišenje i svemoć. Cijeli Novi zavjet odiše tim sadržajem, a jedan od najizravnijih tekstova svakako je: »On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik
sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.« (Fil 2, 6-8).
--------------------------------------------


Sve novosti

b