nedjelja, srpanj 5., 2020.

1650 župa u bazi

Župne novosti


3. KROZ GODINU26.01.2020.

* ŽUPSKE OBAVIJESTI 26. 1. – 2. 2. 2020. *
Župski listić * Jelsa * Br. 4/2020 (698) – 26. 1. 2020.
--------------------------
NEDJELJA 3. KROZ GODINU
MISE: u 9h i u 17h
--------------------------
Kroz tjedan misa: u ponedjeljak u 8h; u srijedu u 18h; u petak i subotu u 17h
U utorak – 28.1.: Sv. Toma Akvinski; u petak Sv. Ivan Bosco;
u subotu PRVA SUBOTA: molitva za duhovna zvanja.
----------------------------------------------------
U Zagrebu: susret/misa Hvarana u srijedu 29. 1. u 18,30h
u Petrovoj crkvi (Vlaška ulica);
Susret/misa Bračana u utorak 28. 1. u 19h
u Sv. Josipa na Trešnjevci, Trakošćanska 47
Molim, pripomenite i preporučite svojima u Zagrebu!
-----------------------------------------------------
NEDJELJA 2. 2. – SVIJEĆNICA (Kandalora – Prikazanje Gospodinovo)
MISE i obred BLAGOSLOV SVIJEĆA - u 9 i u 17 sati (u 16,30 krunica)
---------------------------------------
ŽUPSKI VJERONAUK –
OSNOVCI: - samo za 3. razred (prvopričesnike) u subotu u 11 sati;
SREDNJOŠKOLCI - u nedjelju u 18h
----------------------------------------------
ZANIMLJIVA I KORISNA TRIBINA-PREDAVANJE
RASKINI PUPČANU VRPCU
Kako se osloboditi neriješenih emocionalnih navezanosti na svoju obitelj?
Zašto ponavljamo u svom bračnom životu i u roditeljstvu emocionalne obrasce naučene u svojoj obitelji iako nam više nisu korisni ili nam čak štete?
O TEMI GOVORI MAJA JAKŠIĆ, PSIHOTERAPEUTKINJA
U VRBANJU – ŽUPSKA DVORANA U PETAK 31.1. U 19 SATI
---------------------------------------------------

SLUŽBA RIJEČI:

Prvo čitanje : Čitanje knjige proroka Izaije (Iz 8, 23b–9,3)
U prvo vrijeme obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al’ u vrijeme posljednje on će proslaviti put uz more, s one strane Jordana – Galileju pogansku. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov, batinu plećâ njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski.
-----------------
Pripjev: Gospodin mi je svjetlost i spasenje.
------------------
ALELUJA Isus je propovijedao evanđelje o Kraljevstvu,
i liječio svaku bolest u narodu
---------------------------------------------------
Evanđelje: Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (4, 12-23)
Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.
---------------------------------------------

Zašto i kako se u kontinentalnoj Hrvatskoj „svetkuje“
SV. VINKO - VINCEKOVO (22. 1.)
Svaki pravi vinogradar koji drži do sebe i svog truda, otputit će se za Vincekovo u gorice, svome vinogradu; vrijedi to i za vikendaše koji imaju tek brajdu. Sveti je Vinko danas, jedan od pet zapovijedanih vinogradarskih blagdana uz kojeg je i precizno propisan obred koji valja obaviti.
Pa dakle, bez obzira na studen, dubok snijeg ili kadkad i raskvašenu zemlju, mora se doći do trsa; tu će gazda ritualno odrezati nekoliko, uglavnom tri grančice s tri pupa, koje će potom staviti negdje u kući uz prozor da bi se nagađalo, kad grančice potjeraju, kakva će biti godina.
Orezani se trs potom obredno poškropi - "krsti" starim vinom te se izvjese kobasice, koje znakovito naznačuju želju za plodnošću i dobrim urodom. Sve je to po pučkoj navadi praćeno pjesmom i svirkom, a kako pravi domaćini nikada ne idu u vinograde sami, to će odmah počastiti nazočno društvo. Kuša se i staro i mlado vino, po potrebi i nadolijevaju bačve, priprema slastan zalogaj već prema običajima kraja, od pečene slanine, preko šarana do srnećeg paprikaša. Jasno da se takva zabava protegne i do duboko u noć.
Novi ciklus
U nas je slavljenje Vinkova, Vincekova, Vincekuše uobičajeno u kontinentalnim vinogorjima, tek ponegdje se javlja i u primorskim područjima. I valja odmah reći da ima malo uporišta u religiji, odnosno kršćanstvu, jer nisu nađene nikakve veze sa životopisom sv. Vinka i vinskih poslova i običaja. Bit će da je riječ o kakvom pretkršćanskom, poganskom običaju, odnosno poganskim svetkovinama poljodjelaca, jer je ovo razdoblje kad počinje novi ciklus poljoprivrednih radova, kad kreće vegetacija. Kao što je Martinje drevna proslava završetka te godine.
Sam sv. Vinko uz vino je povezan tek imenom. Bio je ranokršćanski mučenik, đakon Vincentius u Saragozi, živio je u 4. stoljeću, za vladavine zloglasnog Dioklecijana. Prokonzul Dacijan ga je grozno mučio da bi se odrekao vjere i svog biskupa Valerija, pokušao je to potom učiniti i raskošću i ljubaznostima. Čim su ga položili u meku, mirišljav postelju, preminuo je. Dacijan ga je dao baciti zvijerima, ali po legendi je doletio gavran i obranio mučenikovo tijelo. Tada su ga povezli na morsku pučinu i bacili ga s kamenom oko vrata, no more ga je čudom izbacilo na obalu. Svetoga se Vinka na slikama prikazuje kao lijepa mladića ogrnuta dalmatikom, odjećom pastira a u tadašnjoj Dalmaciji, oznakom mučeništva. Moći su mu prenesene u Lisabon gdje se i danas čuvaju.
U hrvatskim pučkim običajima još su „zapovijedani blagdani“ Sv. Juraj 23. travnja, Sv. Ivan Krstitelj 24. lipnja, Sv. Mihovil 29. rujna i Sv. Martin, 11. studenog. Vidljivo je da je riječ o važnim terminima u vegetativnim ciklusima i poljodjelskoj godini. U javnosti je dakako najpoznatiji svetac sv. Martin, za kojeg, znaju i oni što s vinom imaju vezu samo preko konobara.
Zato je Martinje pravi blagdan težaka. Sve što se u polju imalo učiniti, učinjeno je, plodovi su pobrani, spremljeni, vino je već provrelo. Pa je tako i sv. Martin preuzeo ulogu nekog pretkršćanskog običaja, sam s vinom i gozbama nije imao puno veze. Bio je prvim kršćanskim svecem koji je to postao a da nije bio mučenikom, jer je u njegovo doba (4. stoljeće) kršćanstvo bilo dopušteno, štoviše, i sam ga je širio.
-------------------------------------------------
ZA MEDITACIJU
MOLILA SAM
Molila sam Gospodina da mi oduzme oholost.
Gospodin reče: “Ne. Nije na meni da ti je oduzmem,
već na tebi da odustaneš od nje.
”Molila sam Gospodina da iscijeli moje hendikepirano dijete. Gospodin reče: “Ne. Njegov duh je zdrav,tijelo je samo prolazno.
”Molila sam Gospodina da mi podari strpljenje. Gospodin reče: “Ne.
Strpljenje proizlazi iz iskušenja;to nije dar, to je zasluga.
”Molila sam Gospodina da mi podari sreću. Gospodin reče: “Ne.
Ja ti dajem blagoslov.Sreća ovisi o tebi.
”Molila sam Gospodina da me poštedi boli. Gospodin reče: “Ne.
Patnja te odvlači od briga svijeta i dovodi te bliže k meni.
”Molila sam Gospodina da mi duh učini večim. Gospodin reče: “Ne.
Rasti moraš sama,ali ja ću te obrezivati tako da budeš plodna.
”Molila sam sve u čemu bih mogla uživati u životu. Gospodin reče: “Ne.
Ja ću ti dati život tako da možeš uživati u svemu.
”Molila sam Gospodina da mi pomogne VOLJETI druge,onoliko koliko On voli mene. Gospodin reče…: “Ahhh, napokon si shvatila!”
-------------------------
LOUIS PASTEUR I KRUNICA
U malome sveučilišnom francuskom gradu, mladić je ušao u vlak. Tinta na njegovoj diplomi se još nije niti osušila. Dok je vlak pojurio prema Parizu, zauzeo je mjesto blizu starijeg gospodina za kojeg se činilo kako drijema. Kada je vlak naglo zateturao, ispala je krunica iz njegovih ruku na pod. Mladić je podigao krunicu i vratio je gospodinu uz pitanje, “Gospodine, pretpostavljam da se molite?”
“U pravu ste, molio sam se.”
“Iznenađen sam”, odgovori mladić, “da u ovo današnje vrijeme postoji netko tko je još uvijek toliko zaostao i praznovjeran. Naši profesori na sveučilištu ne vjeruju u takve stvari.” Zatim je nastavio sa “prosvijetljivanjem” svojeg postarijeg suputnika.
Starac je izrazio svoje iznenađenje i čuđenje.
“Da,” nastavio je mladić, “danas prosvijetljeni ljudi ne vjeruju u takve gluposti.”
“Ma nemojte reći!” odgovori starac.
“Da, gospodine, i ako želite, mogu vam poslati neke poučne knjige.”
“Pa može,” odgovori starac, pripremajući se da napusti vlak na stanici. “Pošaljite ih na ovu adresu.” Pružio je mladiću posjetnicu na kojoj je pisalo;
Louis Pasteur
Ravnatelj Instituta Znanstvenih Istraživanja
Pariz
======================================

Sve novosti

b