nedjelja, srpanj 5., 2020.

1650 župa u bazi

Župne novosti


2. KORIZME08.03.2020.

* ŽUPSKE OBAVIJESTI * korizmeNI HOD 8. – 15. 3. 2020.
Župski listić* Jelsa * Br. 10/2020. (704)
---------------------------
8. 3. 2020. * NEDJELJA 2. KORIZME
MISE: u 10h i u 17,30h: Put križa, misa
od 17h don Robert na raspolaganju za ISPOVIJED
u 17h kratki rod. sastanak za 1. i 2. razred osn. škole.
-----------------------------------------------------------
kroz tjedan mise svakog dana u 18h; u subotu u 17h;
put križa ovog tjena (iznimno) u četvrtak (u 18 sati)
------------------------------------------------
Od petka do nedjelje naš ŽUPSKI ZBOR i BRATOVŠTINA prezentiraju
slikom i tonom procesiju ZA KRIŽEN u Varaždinu i Prelogu
--------------------------------------
ŽUPSKI VJERONAUK
OSNOVCI:
U PONEDJELJAK: 1. razred u 9h; 2. r. u 9,45h; 4.r. u 10,30h; 5.r. u 11,15h
U ČETVRTAK: 3. razred u 9h ; 6. razred u 10h ; 7. i 8. razred u 11h
SREDNJOŠKOLCI - u četvrtak na Put križa/misu u 18 sati
-------------------------------------------------------
15. 3. - NEDJELJA 3. KORIZME (Presv. Sakramenta slijedeće nedjelje)
MISE: u 8 h i u 18h Put križa i misa;
-----------------------------------------------------
Nasmijani kampaneli:
STARICA I PIO XII.
Ovih se dana mediji raspričali o otvaranju vatikanskih arhiva i u svezi s time
o odnosu pape Pija XII. s ekstremističkim vladama nacizma, boljševizma… Ova istinita anegdota nije iznesena iz tih „tajnih“ arhiva:
Devedesetogodišnja starica, potpuno gluha, dođe papi Piju XII. pa mu reče: „Sveti Oče, do sada sam vidjela trojicu papa: Pija X., Benedikta XV. i Pija XI. Nisam željela unrijeti a da ne vidim i vas – četvrtoga. – Ovaj četvrti je najgori – našali se Papa. Starica primijeti da je papa nešto kazao pa mu potvrdi: To ste dobro rekli! Nastao je smijeh, čak se i, inače uvijek ozbiljni, Pio XII., nasmijao.
------------------------------------------------------------------
SLUŽBA RIJEČI
Prvo čitanje: Čitanje Knjige Postanka (Post 12, 1-4a)
U one dane: Gospodin reče Abramu: »Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.« Abram se zaputi kako mu je Gospodin rekao.
Pripjev - psalam: Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!
------------------------------------
Drugo čitanje: 2Tim 1, 8b-10
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Ljubljeni: Zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremenâ vjekovječnih, a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost – po evanđelju.
------------------------------------
Pjesma prije evanđelja: Ne živi čovjek samo o kruhu,
nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta
---------------------------------------------------
EVANĐELJE: Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (17, 1 – 9)
U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«
Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
----------------------------------------------------
KORIZMENE MEDITACIJE:

Prenosimo iz Veritasa (br. 2/20.)
– uz Međunarodni dan materinjeg jezika:

POETSKI ZAPIS O FORU
– Nikole Kuzmičića
For mi je otac i meštar.
For mi je ferol i komin.
For mi je lipota i kripost.
For mi je libar i leturin.
Kad pogledan cili svoj život i sve ča san u životu paso, kapin da san bi nojsritniji u svojemu Zastražišću i u Pujanovih na dvoru. Kapin da sve ča je tribovalo u životu naučit, da san nauči ko dite na Foru.
Forska suša me je naučila da poštijen svaku kapju vode i da sve stvo¬ri tribuje s pomjon duperat.
A kolnici i meje oko pinku poja da svaki komadić zemje more bit plodan, somo se vaja oko tega pomučit i kruto lavurat.
Zaigrani kozlići i jončići u pramaliće, vonj levonde i zimuroda usri li¬ta, materino cviće pošaltono na suloru i murtela za očevin uhon, nau¬čili su me da ništa u životu ni prišnije od sriće i lipote. I ča su grubja vremena i teži judi da je potriba ve¬će blagoslova na kojemu ćeš od¬morit i dušu i sarce i pamet.
Forska nevera, maračka bura i jugo u svaki štajun, naučili su me da vaja noć siguri porat di se more surgat svoj život. I da je čovik noj- sritniji kad nođe nikoga s kin more dilit život i stvorat živote.
Svaki put kad bi vadili varše ili mriže i kad bi izvukli ribe iz mora, uči san da ima ništo dubje, ništo ve¬će i ništo puno života iza onega ča se očiman more vidit.
Lupari i skoruše su me naučili da sve tribuje činit na provi nočin i u provo vrime.
A balote da je u životu potriba i znat i bit sritan. Da je dobra kumpanija blagoslov, a skondal lako plane i žvelto posije svoje sime.
Ružoriji po kućama kad bi ko umri u selu i forski procesijuni za križen su me naučili da se na svakemu mistu Bogu more molit i da se somo njemu tribuje klanjat i somo njemu slavu pivat.
Trova i kupina su mi pokozali ka¬ko se barzo propade ako se čovik zapusti i ne živi pametno. Ako se či¬ni sve po svoju i ako se Boga, svit i norov ne poštije.
Trajekt me je nauči da se liberon morbina i da ne more bit sve po mo¬ju i da nison uvik gospodor. Da se tribuje daržat reda ako ćeš poć pri- ko, na drugu bondu.
Forsko sunce mije pokozalo da buden judima hlod u kojemu će se okripit za hodit daje, a materin i očev greb me ne fremojedu opo- minjat da sve u životu pasoje i posli svega somo obroz, dobra dila i po¬šteno ime ostaje.
Kad pogledan cili svoj život i sve ča san u životu paso, kapin da san bi nojsritniji u svojemu Zastražišću i u Pujanovih na dvoru. Kapin da sve ča je tribovalo u životu naučit, da san nauči ko dite na Foru.
For mije otac i meštar. For mije ferol i komin.
For mije lipota i kripost. For mi je libar i leturin.
(Baš lijepo! Hvala ti, Miko naš! SJ.)
-------------
MOJ DJED NIKOLA
Don Vjekaslav Pavlinović
Svakom djetetu, a posebno muškom, potreban je otac. A ja oca ne znam. Daleko je. U tuđem svijetu. Zarađuje kruh u znoju lica za cijelu obitelj.
Ali ja imam dida!
Bio je to poseban čovjek. Poznat u cijelom kraju. Pismen bez škole, majstor za sve poslove, a bez zanata. Iznad svega čo¬vjek od riječi, kome se od prve vjeruje. Vjernik do dna duše. Bio je on za nas unuke did, a za cijelo mjesto čovjek.
Bio je seoski tribun, sam cijelo mirovno vijeće. Više je vrije¬dila njegova riječ nego sudska odluka. Razgovarao je s mu¬drim glavama, štitio sirotinju od seoskih moćnika.
Rat. Nas puno djece, a ja tada najmlađi. Otac daleko. Did nam biješe sve: kišobran i ratobran i gromobran i gladobran i učitelj i svećenik.
Nije se bojao ničega i nikoga, niti je želio da se tko njega boji.
Avioni bacaju bombe. Svi bježimo u najsigurniji podrum. Pođe i moj djed. Ali samo do vrata. Udari se rukom po čelu: „Zar da ja Bogu ne vjerujem? Jutros sam mu se preporučio!" i vrati se na svoj solar, uzme alat i nastavi raditi.
Rat bijesni. Nema hrane. Did za sebe ništa ne traži. Ako dići što ostane, on će tek tada uzeti. On ubire poljske trave, mladi list loze. Stavi u lonac, u vrelu vodu. Bez soli, bez začina. I bi dobro.
Četnici pale selo. On moli župnika da zaštiti mjesto. Župnik odlazi, pada sam žrtvom za svoje vjernike, ali dalje ne gine nitko, dim se gasi.
Majka ustrašena skuplja nas djecu kao kvočka piliće, skupa s bakom bježimo. Did neustrašiv ostaje kao Anđeo Čuvar doma.
Dug je ratni jad. Umirem od gladi.
Did plače da neću osvanuti živ. Te suze, ta moćna molitva! Preživio sam. U ratu nema škole. Blizu mi je deseta godina. Ali ja imama dida. Kod njega „završim" prvi razred. Otvara se škola i već sam u drugom.
Nije lako u poratnim godinama. Did neumorno radi. Nije, doduše, više mlad ni snažan, ne može zidati kuće. Ali po¬pravlja satove, šivaće strojeve, pravi stolove, stolice, bačve i badnje, škrinje za udavače. Ako netko i ne može platiti — opet dobro. Bog blagoslovi! Opet imamo što jesti.
Govori se puno o vjeri. Did govori o vjeri. Dugo mi je ostalo nejasno, kako je Isus sebi mogao izabrati Majku. Znao je reći, kako nijedna žena nije dostojna zvati se Marija, jer Ma¬rija je jedino ona na nebu.
Traže od njega da drži političke govore. Uspješe ga jednom nagovoriti, te održa najkraći govor, koji sam ikada čuo: „Lju¬di, ne kvarite omladinu, a meni govorili ili u krtol puvali, isto vam je." Više did Nikola nije držao govore, ali je govorio. I svi su razumjeli. I ja, njegov najmlađi unuk. Razumio sam i njegov ponos kad sam pošao u sjemenište. Nije dočekao da postanem svećenik. Umiru i plemeniti i hrabri i umni. Umro je i did Nikola.
Nije umro moj ponos ni moje uspomene na dida Nikolu. I danas živim od svjedočanstva njegove vjere i od njegova ro¬doljublja. I danas pišem slova, koja me je on naučio. Danas i ja držim govore: „Ne kvarite omladinu!"
============================================

Sve novosti

b