petak, prosinac 4., 2020.

1650 župa u bazi

Župne novosti


11. KROZ GODINU14.06.2020.

* ŽUPSKE OBAVIJESTI * 14. 6. - 21. 6. 2020.
Župski listić * Jelsa * Br.24/2020. (717)
---------------------------------
NEDJELJA 14. 6. * - 11. KROZ GODINU
MISE: u 10h i u 19h
-----------------------------------
KROZ TJEDAN: svakog dana u 19h Misa i Zlatna krunica
u ponedjeljak Sv. Vid; u subotu Bezgrješno Srce Marijino
--------------------------------------------
PETAK – 19. 6. * PRESVETO SRCE ISUSOVO
MISE u 9h i u 19h - MISA I PROCESIJA (oko crkve)
------------------------------------------------------
21. 6. – NEDJELJA 12. KROZ GODINU - Presv. Sakramenta
MISE u 10h i u 19h
---------------------------
SLUŽBA RIJEČI:

PRVO ČITANJE: Čitanje Knjige Izlaska (Izl 19, 2-6a)
U one dane: Izraelci dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bogu. Gospodin ga zovne s brda pa mu rekne: »Ovo reci domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:
’Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali savez moj, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.’«
-------------------------------
PRIPJEV: Njegov smo narod i ovce paše njegove.
----------------------------------------
ALELUJA: Približilo se kraljevstvo Božje: obratite se i vjerujte Evanđelju
----------------------------------------------------------------
DRUGO ČITANJE: Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu na¬šemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.
------------------------------------------
Evanđelje: Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 9,36 – 10,8)
U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.« Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«
--------------------------------------------
---NASMIJANI KAMPANELI:
IMENDANI:
Ante, Antun, Antonio, Antonij, Onte, Toni, Tonči, Tonko, Tonio, Tonino…
Antonija, Antica, Anta, Antea, Tonka, Tončica, Tonkica, Tonija, Tonina… nastavite niz – svima čestitamo imendan. A za imen-dar evo nekoliko anagdotica:
Poznato je da je Sveti Ante Padovanski pravi fenomen kao „Svetac svega svijeta“. Štuju ga i pravoslavni kršćani, iako je živio nakon žalosnog raskola Crkve kad su među rastavljenim Crkvama bujale napetosti i netrpeljivost. Danas će mnogi pravoslavni Srbi slaviti i moliti se Svetom Antunu u njegovoj velikoj crkvi u Beogradu. Slave ga i muslimani, posebno muslimanke-trudnice, u Bosni i drugdje, s poteškoćama ili komplikacijama.
„U ono vrijeme“ bio mi se „ispovjedio“ jedan milicioner da on ne vjeruje u Boga, ali – Svetom Anti daje svaku čast! A vrlo je poznata ona klasična anegdota o pobožnoj, „ultrapobožnoj šantoći“ koja se ovako molila: „Srce Isusovo, moli Svetog Antu da mi se smiluje!“
Nešto je manje poznato, barem mnogi vjernici to ne znaju, da Sveti Ante nije Talijan nego Portugalac, rođen u Lisabonu, da mu je krsno ime bilo Ferdinand, da je najprije bio redovnik augustinac i vrsni poznavatelj Svetoga Pisma, a onda oduševljen franjevačkim pokretom i čežnjom za mučeništvom postao franjevac. Pritom je uzeo ime Antun, u čast Svetom Antunu Velikom (Egipatskom, Opatu, pustinjaku), te ga toliko zasjenio da u nekim krajevima i župama (osobito franjevačkim) „pobožni“ vjernici za Opata i ne znaju nego misle da se i se 17. siječnja slavi isti samo „zimski“ Sveti Ante.
Kad su don Antu Mežnara, Bog ga raja napoji, pitali kojega on slavi, odgovorio je u svom stilu; „Darove primam za oba!“ A neki škrtuji – da niste sad pomislili na Bračane – zimi slave litnjega, a liti – zimskega. Ma – i njima čestitamo!
-----------------------------------------
ZA MEDITACIJU - DA VAS MALO RASPLAČEM!
Jednom sam na misnom slavlju, kad je svećenik izrekao „pružite mir jedan drugome!“ pružio ruku i nepoznatoj mi starici s riječima: „Mir s tobom, majko!“, a ona meni: *„Mir s tobomm, sinko!“ Zamijetio sam suze u njenim očima te mi se zaplela u misli. Otada smo svake nedjelje sjedili u klupi jedno uz drugo. Sazano sam da živi u naselju, udaljenom četiri-pet kilometara od crkve.
Jedne nedjelje pred Dan mrtvih kiša je neprestano sipila, pa zatekavši staricu u crkvi, bio sam iznenađen, jer naprosto nisam mogao vjerovati da će po toj hladnoj jesenskoj kiši stići iz Rudina, kako bi prisustvovala misi. Poslije mise je upitah: „I kako ćeš, majko, natrag u Rudine po ovoj kiši?“ * Ostat ću u crkvi, dok ne popusti. - A ako ne popusti? – *Bog će mi pomoći! – bio je njen odgovor, nakon kojega sam je ostavio i izašao, dok je kiša i dalje nemilosrdno padala. Kratko sam se zadržao pred crkvom, ali u meni se odjednom nešto probudilo i vratilo me natrag u crkvu… Uvjeravao sam staricu da ova kiša neće tako lako prestati… i da ću je svojim automobilom prevesti do Rudina… Jedva sam je nagovorio, uzeo je pod ruku, sjetio se svoje pokojne majke koja mi je umrla dok sam još bio dijete, te je pod kišobranom doveo do svoje kuće.
Otvorio sam ulazna vrata i pripustio staricu da prva uđe, a ona se opet počela otimati. Osjetio sam da se osjeća neugodno. Ušavši u kuću, niz obraze su joj se slivale krupne suze, da je jedva popila malo mlijeka za okrijepu, nakon čega sam zapodjenuo razgovor. -Tko još živi s tobom majko? — Znatiželjno sam pitao. - *Sama, sama živim, dite moje! - Sama? - *Jedini sin ča ga jemam, na radu je u Nimačkoj. Muž mi je poginija u ratu, a oboje starije dice pomrlo od glada i ljute nevolje. A i sve ono sirotinje ča smo jemali, oganj uništija. Jedva da sam iznila i živu glavu. Ta njena crna prošlost izazvala je potok gorkih suza.
- Je li te sin pomaže? - *Kako ne bi, rano moja! Pomaže i novcem i robom. Šalje mi i pakete i u njima svake 'mane' Božije, ka svojoj materi. - I dođe za praznike na dopust? - *Prin je dolazija, a ovo je sada treće lito kako ga nima. Piše mi da mora puno radit i čim pri da ča više zaradi, kako bi moga sasvim doć doma. - Je li oženjen? - *Nije, a željela bi da se oženi, pa da vidim unučad. Za godinu će mu trideseta. Vrime bi mu bilo da se oženi.
Imate li kuću? *Ha, jemam. Počeja graditi i stoji onako nedovršeno. Jemam u prizemlju jednu prostoriju i tu živin, a bi li ja tebe sad mogla nešto zamolit?— Samo ti reci, majko, što? *Znaš, ja san nepismena, a pisma sinu piše mi mali Marin, sin od suside Jake. On mi i čita pisma ča mi sin piše. I vavik mi isto piše. Dobro je, zdravo je, puno radi, a da na dopust ne može doć, jerbo da jema puno posla i tako više zaradi. Daj ti, molim te napiši mu ozbiljno pismo, da ove godine njegova mater želi, pošto—poto, da dođe k materi koja ga želi ka ozeba sunca. Tako mu napiši, da ja oću i da mora doć da ga vidin, dok san još koju uru živa.
Obećao sam joj napisati pismo, a onda sam je automobilom preveo do nje¬nog doma u Rudinama. Ustanovio sam da starica životari u prizemnoj prostoriji pod teracom punom vlage, a propuh sa svih strana. U toj prostoriji joj je bijedna postelja, štednjak na drva i sve ono što je sirotinjskog imala. Odlučio sam pisati joj sinu o tome, a da starici nisam o tome ni riječ progovorio. Na odlasku dala mi je njegovu adresu…
Već drugog tjedna, što me iznenadilo, primio sam od Andrije odgovor na moje pismo… Kao što je do sada pisao materi, tako je pisao i meni, kako mu nije moguće doći na godišnji odmor, a sve radi veće zarade, kako bi što prije mogao napustiti Njemačku. Međutim u pismu je bilo i jedno čudno mi pitanje: »Je li vam moja mati ikad spomenula Antu Grbića, kojemu je ubijen i otac i mati ovoga rata, a koga je moja mati spasila, i da smo obojica ovdje na radu u Njemačkoj.« Spremio sam se već u nedjelju upitati staricu o tom Anti… Ali, na moju žalost i veliko iznenađenje, starice nije bilo. Za cijelo vrijeme mise sam je uzalud iščekivao i stoga nisam bio baš sabran pri misnom slavlju.
Tjeran nekakvim nemirom, čim sam stigao doma, krenuo sam autom u Ru¬dine i već na ulazu u naselje, postariji čovjek, kao da me poznaje, reče mi da je starica oboljela. Zatekao sam je u teškom zdravstvenom stanju. Bolno je disala, pa položivši joj ruku na čelo, uvjerio sam se da je u visokoj vrućici. Mladu ženu koju sam tu zatekao, zamolio sam da dade starici čaja, do¬davši da ću se ja odmah vratiti. Starica, kad me već prepoznala, tiho reče: *Znala san da ćeš mi doć. — Izgovarala je teško, riječ po riječ, tako tiho kao da pahuljice snijega padaju na ispružene dlanove.
Čovjek joj je doveo svog prijatelja liječnika koji ju je pregledao i utvrdio: teška upala pluća…Sinu je poslao brzojav da mu mater vjerojtno umire… Tako je i bilo: lijekovi nisu puno pomgli… pa joj je onaj njen prijatelj doveo i svećenika koji joj je udijelio pomazanje… i ostali su uz nju do zadnjeg izdisaja: „Nikada iz moje svijesti neće biti izbrisan njen zadnji pogled kojeg je zadržala na meni, nakon čega sam joj spustio očne kapke, a suzu nisam mogao zadržati. Istog dana, pred večer, uputio sam Andriji brzojav, da je mati umrla i da svakako dođe da je isprati do njenog vječnog počivališta.
Očekujući sina, odgađali su pokop, ali Andrija se nije pojavio… i čovjek mu je nakon sprovoda pisao, prekoravajući ga, kako je mogao nešto takva sebi dozvoliti, da ni na sprovod svoje matere nije došao, pa makar i pješice. Odgovor nije stizao.
A onda ga je nakon više tjedana jedog dana pred kućom dočekao visoki mršavi neznanac. Pomislio je da bi to mogao biti staričin sin Andrija… I bio je. Čim smo ušli, da još nismo ni sjeli, upitao sam ga: Pa Andrija moj, kako to da nisi došao materi na sprovod? -Sve ću vam reći, — odgovori i pognu glavu. Jesi li primio moja dva brzojava? - Primio sam. - I? - Rekao san, sve ću reći!
Na stol sam iznio bocu s rakijom i dok sam ulijevao u čašicu, zamoli me da mu nalijem samo dopola i nazdravismo. Nasta tajac. Očekivao sam da otvori srce, a on, kao da nije ni znao, otkud bi počeo.
Umrla je blaženo? — upita me zbunjen, ili mi se samo tako pričinilo. - Umrla je sveto. Kao ptić. - Nije se mučila? - Nije. Rekao sam ti, kao ptić. - Je li štogod rekla? - Dok je umirala, nije ništa, ali prije, željela je da te vidi prije nego umre. - A je li joj štogod falilo, dok je živila? - Koliko ja znam, nije ništa. Dapače, imala je sve, osim što je živjela u vlažnoj i hladnoj prostoriji kuće koju si počeo graditi. - A je li ikad spomenula Antu Grbića? - Nikada. - Po pismima koje si mi pisa, vidin, puno si se briga za nju. - Ne tako puno, ono što sam mogao. - Baš ti hvala. Od srca ti zahvaljujem. - Ostavi to, Andrija!
I opet nasta tajac. Opažao sam, da je Andrija mučen, što sam pripisivao tuzi koja ga je stegla za mrtvom materom. I onda on nastavi: - Taj Ante Grbić je radio sa mnom. Bili smo jedan drugom puno više, nego što je brat rođenom bratu. On bez ikoga svoga, a ja s mojom staricom koja se napatila u životu. I... i tko će proti zle sudbine?... Andrija je govorio sporo, svaku riječ kao da vadi iz dubokog bunara, kao da je vadi iz najdublje dubine svoje savjesti. - Postavljali smo onu vražju dizalicu u hali tvornice, gdje smo obojica radili i... i odjednom odozgo s visine kakvih desetak metara, pala je ona prokleta poluga i gdje će... gdje nego baš na njega i prignječila ga. Kad tada nisan poludija više i neću, a bio san lud i mrak mi je bio na oči. — I opet je zašutio. Osjetio sam, da ga Antina nesreća i danas strašno potresa. - A kad je to bilo? — Upitao sam ga s uzbuđenjem. - Pred tri godine, — odgovori mi i nastavi: U bolnici je na kratko došao k svijesti, a ja u suzama nad njim. Dozvolili su mi, jer su nas i držali braćom. Njegove riječi su bile i krvave i bolne... Zakleo me, da mu materi o njegovoj smrti ne pišem, da joj pišem i odgovaram, kao da to on piše. Da joj povremeno šaljem novac i po koji paket, kako joj je i on do sada slao... I zakleo sam mu se i zakletvu sam održao.
- Andrija, čekaj malo. Meni tu nešto nije jasno. Koliko se sjećam, ti si mi pisao jednom, da su Anti stradali i otac i mati u ratu i da nema nikoga svoga, a sad odjednom...
Andrija se uopće nije osvrnuo na moju upadicu, kao da me nije ni čuo, pa nastavi: Da je starici javljeno o smrti njezina sina, njoj bi srce bilo puklo i smrt bi joj bila teška. Zato je trebalo tajiti, da bi svoju starost provela što mirnije, zadovoljnije. Ako se već u mladosti napatila, da joj barem starost mine sa što manje boli i tuge. I, eto, starica je umrla, možda s tugom što nije vidila svog Andriju, ali ipak blaženom smrti. I u toj i takvoj njenoj smrti nalazim svoju utje¬hu. Za smrt svoga sina nikada nije saznala… Znači,... znači... ti nisi Andrija? — Upitao sam ga potpuno zbunjen, sav izvan sebe, uznemiren, uzbuđen.
- Tako je. Ja nisam Andrija. Ja sam Ante. ?'' Molio bih te, prijatelju i dobročinitelju moje starice, da sada odemo skupa do njenog groba. Da je oplačem, umjesto njenog Andrije.
***
Dani prolaze, i mjeseci i godine, a nedjeljom, svake nedjelje za vrijeme bogoslužja, starica, niska, pognuta s velikom crnom maramom podbrađena, iz Rudina, Andrijina mati je uz mene, u četvrtoj klupi s desne strane u našoj žu¬pnoj crkvi.
====================================================================

Sve novosti

b