nedjelja, srpanj 5., 2020.

1650 župa u bazi

Župne novosti


13. kroz godinu28.06.2020.

* ŽUPSKE OBAVIJESTI * 28. 6. - 5. 7. 2020.
Župski listić * Jelsa * Br. 26/2020. (719)
------------------------------------------
NEDJELJA 28. 6. * - 13. KROZ GODINU
MISE: u 10h i u 19h
------------------------------
KROZ TJEDAN: Misa svakog dana u 20 sati;
u četvrtak u 8 sati
--------------------------
PONEDJELJAK – 29. 6. * SV. PETAR I PAVAO (svetkovina)
MISE u 9 i u 20 sati
--------------------------------
Četvrtak 2. 7. - u Jelsi misa u 8h;
po starom kalendaru - Pohođenje BDM
slavi se u Dolu Sv. Marije na Hvaru („Gospa od Sela“)
a na Braču („Gospa Miraška“) u Gornjem Humcu i u Mircima.
-------------------------------------------------------
Petak 3.7: Sv. Toma, apostol; PRVI PETAK – misa u 20h
------------------
Subota 4.7.: Sv. Elizabeta Portugalska
– PRVA SUBOTA – misa u 20h
---------------------------
5. 7. – NEDJELJA 14. KROZ GODINU - prva u mjesecu
* MISE u 9 i u 20 sati
-----------------------------
Nasmijani kampaneli:
JAJA I POME: U jednoj maloj zemljoradničkoj općini najavljen je dolazak i nastup ministra poljoprivrede: po svim su stupovima i deblima polijepljeni plakati kojima se pozivaju mještani da dođu pozdraviti i poslušati gospodina ministra. Malo prije njegova nastupa u seosku trgovinu ulazi neki čovjek te od prodavačice zatraži da mu proda sva jaja i svu rajčicu koje ima u prodavaonici. Prodavačica mi veli: „Aha, sad mi je jasno zašto sve to kupujete; zbog onog ministra koji danas dolazi…“ Kupac odgovori: „Gospođo, ja sam taj ministar!“

TRI ZDRAVOMARIJE:
Bivši komunist dođe na ispovijed i za pokoru dobije tri Zdravomarije. Došavši kući, stane pred Gospinu sliku i uskliknu: „Drugarice Marijo, tri puta zdravo!
I mala Milica dobila za pokoru isto (ma di je tu pravda, molim vas!?), pa se potuži mami: „Moram izmoliti tri Zdravomarije, a ja znam samo jednu!“
------------------------------------------------------------------
SLUŽBA RIJEČI:

PRVO ČITANJE: Čitanje Druge knjige o Kraljevima (2 Kr 4,8-11.14-16a)
Jednoga je dana Elizej prolazio kroz Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, svratio bi se k njoj na jelo. Ona reče svome mužu: »Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo.«
Jednoga dana dođe on onamo, povuče se u gornju sobu i počinu ondje. Onda upita svoga slugu: »Dakle, što da učinimo za nju?« A on reče: »Eto, nema sina, a muž joj je vremešan.« A on reče: »Pozovi je!« Pozva je, a ona stade kod ulaza. »Dogodine u ovo doba«, reče joj, »zagrlit ćeš sina u naručju.«
--------------------------------------------
PRIPJEV: O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka.
-------------------------------------------------
DRUGO ČITANJE: (Rim 6, 3-4.8-11)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!
--------------------------------------------------
ALELUJA: Vi, rode izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puče,
navještajte silna djela Onoga koji vs iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.
--------------------------------------------------------
EVANĐELJE: Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 10,37-42)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga. Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«
--------------------------------------------------------
ZA MEDITACIJU:

Pročitali smo za vas – iz knjige (izd. Verbum):
ZDRAVO MARIJO - PAPA FRANJO - s Marcom Pozzom
MOLI ZA NAS GRJEŠNIKE
Tako dolazimo do zaziva „moli za nas grješnike". Papa Franjo, povijest spasenja započinje pitanjem: „Adame, gdje si?" (usp. Post 3,9). Marijina povijest počinje odgovorom: „Evo me" (usp. Lk 1,38). Kao da je majka odgovorila umjesto nas, kao da je dala sve odgovore koje mi nismo dali. Ipak ostaje jedno: pa¬rafrazirajući Indra Montanellija ima pogrješaka koje mirišu na praonicu i drugih koje smrde na kanaliza¬ciju. Marija je majka grješnika, a ne korumpiranih. To su dvije potpuno različite stvari.
Marija ne može biti majka korumpiranih jer korumpirani prodaju majku, prodaju pripad¬nost obitelji, narodu. Traže samo vlastiti probi¬tak, bilo ekonomski, intelektualni, politički ili neki drugi. Opredjeljuju se za nešto sebično, re¬kao bih sotonsko: zaključavaju vrata iznutra. I Marija ne može ući. Oni se zatvaraju pa se sto¬ga za korumpirane jedino može moliti da ih ne¬ki potres toliko prodrma i uvjeri da svijet nije s njima započeo niti će s njima završiti. Zato se oni zatvaraju, ne trebaju im ni majka, ni otac, ni obitelj, ni domovina ni pripadanje narodu. Nje¬guju samo sebičnost, a otac sebičnosti jest đa¬vao. Marija je majka svih nas grješnika, od sve- tijih do manje svetih. Ona je mama. Sjećam se kako je moja majka, govoreći o nas petero djece, znala reći: „Moje petero djece su kao pet prsti¬ju na ruci, svako je drukčije od ostalih; ali ako se ubodem u jedan prst, osjećam istu bol koju bih osjetila da se ubodem na neki drugi prst." Ma¬rija prati put nas grješnika, svakoga s njegovim grijesima: „Moli za nas grješnike" znači: „Ja je¬sam grješnik, ali ti me čuvaj." Marija je ta koja nas čuva.
----------------------------------------------

DA BOG NE ZAMRE (Drago Bosnar)
U raspravama o vjeronauku u školi kanda prevladava mišljenje kako treba poštovati prava vjerskih zajednica, poglavito ugovore sklopljene između naše Vlade i Svete Stolice. Postoji i drugo, žarnije pitanje: Koji smisao ima navještaj vjere, kada je sve očitije da ga nitko ne sluša, niti se po njemu ravna? Odnosno, je li škola mjesto na kojem se želi Boga slušati?
U Izaiji proroku iščitava se sudbina tih pitanja. U njega piše: Slušali ljudi ili ne slušali, jedno ipak ostaje neumitno - tko naviješta postojano i otvoreno, komu su Božje riječi hrana kao što je tijelu jelo, s kojega zrači makar nešto od božanskoga sjaja, ljudi će morati - svemu usprkos – priznati da Bog živi, da im je govorio po konkretnom čovjeku, da im je objavio svoje vrijednosti, svoj plan i njihov životni cilj, koji su sudbonosniji od svih zemaljskih dobara.
Počujmo i suvremeniju priču: Jedan svećenik-radnik, koji godinama djeluje među francuskim dokerima, vjeran im je prijatelj, ali ne postiže nikakav vjerski uspjeh, na pitanje što se ne okani ćorava posla odgovara: "Samo zato da glas o Bogu potpuno ne zamre!"
Držati "glas o Bogu" živim među ljudima, durati na različite načine, kadšto do iznemoglosti, možda je najbolji mogući religiozni plan što postoji.
Jer, sudbina navještaja o Bogu ušima gluhih i srcima tvrdokornih ista je sudbini gorušičina zrna, neznatnoga kvasca u tijestu, maloga stada, slabašne svijeće u beskrajnoj tami. A što se u gluhim ušima i u tvrdokornim srcima događa, što zrno ne umire besplodno, što se kvasac ne kvari, što malo stado dura, što svijeća ne dogorijeva, odnosno kako se vjerovjesnički glas širi do na kraj zemlje - Božji sluge i službenice prepuštaju njemu samom.
----------------------------------------------------
Nevjerojatno ali istinito: RADOST OSUĐENIKA NA SMRT

U Njega vjerujete, iako Ga još ne gledate. Uz to se radujete neiskazanom i proslavljenom radošću. (1 Petrova 1,8) I – divite se!
Anthony Ray Hinton optužen je 1985. godine za ubojstva dvojice voditelja restorana. Bila je riječ o namještaljci - pro¬glašen je krivim i osuđen na smrt iako je bio kilometrima daleko od mjesta zločina. Na suđenju Ray je oprostio onima koji su lažno svjedočili i rekao da je usprkos nepravdi još uvijek radostan. »Kada umrem, ja idem u nebo«, rekao je. »Kamo vi idete?«
Ray je teško podnosio život osuđenika na smrt. Zatvor¬ska svjetla koja su treperila uvijek kada je netko smaknut na električnoj stolici, podsjećala su ga što ga čeka. Ray je pro¬šao detektor laži, ali rezultati su zanemareni - jedna od mno¬gih nepravdi s kojima se suočio na ponovljenom suđenju.
Konačno, na Veliki petak 2015. godine, Rayeva je pre¬suda poništena i pušten je na slobodu. Trideset je godina čekao izvršenje smrtne kazne. Njegov život je svjedočanstvo Božjeg postojanja. Zbog svoje vjere u Isusa, Rayeva nada je opstala, pobijedila sve njegove nevolje i iskusio je nadnaravnu radost usprkos nepravdi. »Tu mi radost«, rekao je nakon puštanja na slobodu, »nisu mogli oduzeti u zatvoru«. Takva je radost dokaz prokušanosti njegove vjere i teško ju je, zapravo nemoguće glumiti. - Sheridan Voysey
=========================================================


Sve novosti

b