* ŽUPSKE OBAVIJESTI * 6. 12. – 13. 12. 2020. * Župski listić * Jelsa * Br. 48/2020. (741) ------------------------------- Nedjelja * 6. 12. 2020. 2. DOŠAŠĆA - 1. u mjesecu MISE: u 10h i u 17h ---------------------------- MISE: ZORNICA s jutarnjom u 6 sati u župskoj crkvi osim u utorak); VEČERNJA MISA u 17 (5) sati. ------------- u ponedjeljak: Sv. Ambrozije, zaštitnik pčela(ra); u subotu: Gospa Guadalupska ---------- u utorak * BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BDM – svetkovina: MISE u 9h i u 17h ---------------- NEDJELJA 13. 12.: 3. DOŠAŠĆA (Sv. Lucija) MISE: u 10h i u 17h --------------------------- ŽUPSKI VJERONAUK OSNOVCI – ako mogu neka dođu na jednu od večernjih misa u 17 sati, bilo koji dan, ali naročito u utorak (Bezgrješna). A ako se netko od djece „drzne zalutati“ na zornicu, dobro je došao, ne ćemo ga potjerati! SREDNJOŠKOLCI : u nedjelju u 18h (poslije mise), a čak i oni smiju na zornicu! ----------------------------- UNAPRIJED U NAŠOJ ŽUPSKOJ CRKVI - SLAVIT ĆE SE SVAKOG DANA DVIJE MISE: u 6 sati Zornica i večernja misa u 5 (17) sati. Iznimke (Bezgrješna i nedjelja) su gore naznačene, a tako će biti i unaprijed. ---------------------------------------------- ZORNICE SU U IZRAVNOM PRIJENOSU KAO I NEDJELJNE MISE - NA „ŽUPA JELSA – MISA UŽIVO“ ------------ Kako sam već napisao na župskim e-stranicama, želimo time pobožnim vjernicima olakšati pristup Misi i pružiti mogućnost da bilo kojeg dana u tjednu nadomjeste nedjeljnu misu - tako da nedjeljom ne "pretrpavamo" crkvu i nerviramo „ljevozlurade“ novinare i političae koji nam još nisu "oprostili" ni procesiju Za Križem, makar smo je izveli toliko poslušno i disciplinirano te se iz nje nije izrodilo nikakvo žarište zaraze, osim zloćudnog gunđanja onih permanentno "negativno-pozitivnih" u odnosu na Crkvu, koje zasigurno ne će zadovoljiti ni ova čudna mjera "crkve 25", jer oni bi bili zadovoljni tek ako bi se sve crkve posvema zatvorile, po mogućnosti za vijeke vjekova! ----------------------------------- NASMIJANI KAMPANELI: ŠTO JE BOLJE: "Zašto te rijetko vidim na misi?", pita župnik svog župljanina - ribara. "Velečasni, recite pravo", odgovori ovaj, "je li bolje da ja, dok sjedim u barki i lovim ribe, mislim na crkvu, nego da sjedim u crkvi i mislim na ribe?!" PUŠENJE I MOLITVA: Mladi svećenik poslao upit na Biskupiju: smije li pušiti dok moli krunicu? Dobio je energični negativni odgovor pa se potužio starijem kolegi, a ovaj ga mudro poučio: Krivo si postavio pitanje; trebao si pitati smiješ li, dok pušiš, moliti krunicu! -------------------------------------- ====================================== SLUŽBA RIJEČI ------------- PRIPJEV: Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje. ALELUJA: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze; svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. -------------------- PRVO ČITANJE: (Iz, 40, 1-5, 9-11) Čitanje Knjige proroka Izaije Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, vičite muda mu se ropstvo dokonča,da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. Glas viče: "Pripravite put Gospodinu kroz pustinju, poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavgo, neka se izgladi! Objavit će se tada slava Gospodnjai svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila. " Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!" Gle, Gospod Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njima, i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim skuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje. -------------------------- EVANĐELJE: (Mk 1, 1- 8): Čitanje svetog Evanđelja po Marku Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.« ============================================ Adventski vijenac Moleći svakodnevno sa štićenicima u adventu, često je morao odgovarati na njihova pitanja: Kad će Božić? To mu je nadahnulo zamisao da na drvenom postolju svakoga dana zapali po jednu svijeću pa su tako do Božića bile zapaljene 24 svijeće, od kojih su četiri bile velike, a ostale male. Iz godine u godinu su tijekom adventa nastajali molitveni obredi sa svijećama i duhovna priprava za Božić. Ta pobožnost sa svijećama postala je običaj koji se održavao u "Trošnoj kući" svake godine. Ubrzo je drveno postolje na poticaj štićenika zamijenjeno vijencem od zimzelenog granja. Malo-pomalo, iz godine u godinu, taj se običaj proširio u evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim i u prekooceanskim zemljama. Tek poslije Prvog svjetskog rata taj običaj adventskog vijenca, molitve i paljenja svijeća preuzimaju katolici. Prvi se vijenac pojavio 1925. u katoličkoj crkvi u Kölnu, a potom 1935. u Münchenu. U katoličkim crkvama blagoslivljalo se vijence i nosilo ih se kući. Dakako, samo s četiri velike svijeće. Temeljni simboli adventskog vijenca Tri su temeljna simbola adventskog vijenca: krug, svijeće i svjetlo. Krug bez početka i kraja simbolizira vječnost, vjernost. Zimzeleno granje u vijencu simbolizira život koji ne prestaje, život koji traje, koji se ne prekida. A to je život vječni. Vijenac je u antičkom vremenu bio simbol pobjede, lovorov vijenac ili kakav drugi vijenac. Svijeća i svjetlo svijeće simboliziraju Isusa, njegov dolazak. Ako su četiri svijeće crvene ili bijele boje, onda one predstavljaju Isusovu žrtvu i pobjedu. Ljubičaste svijeće simbol su pokore, obraćenja, promjene na bolje i priprave za Božić. Prema jednoj tradiciji svaka od četiri svijeće na vijencu ima svoje ime: prva je prorokova svijeća, druga je betlehemska, treća pastirska, a četvrta je svijeća anđela. Adventski vijenac – više od obična ukrasa U kršćanstvu uvijek postoji opasnost da prihvatimo znakovlje, simbole, ali ne i poruku tih simbola, ne duhovnost koja je poticajno vezana uz simboliku predmeta. Pa se tako može vidjeti pred kraj adventa u nekim obiteljima adventski vijenac na kojemu nije bila nikako zapaljena nijedna svijeća. Tko bi znao, možda zato da se vijenac godinama sačuva „neoštećemim“ (zločesti bi rekli: „po bračku“!). S druge strane, u mnogim se obiteljima prije nedjeljnog ručka pali svijeću i zajedno se pomoli. Ako je vijenac zimzeleni krug bez početka i kraja, koji označava vrijeme bez kraja i život vječni, onda sigurno imamo divnu temu za molitvu tijekom došašća. U zemaljskom životu razmišljamo o vječnosti kao našemu cilju kojemu smo sve bliže svake godine, svakoga došašća. Adventski vijenac nastao je uz molitvu, uz duhovnu stvarnost adventske poruke. Prvi adventski vijenac pojavio se u Hamburgu, na sjeveru Njemačke. I to u "Trošnoj kući", u kući koja je bila dom za siromašnu djecu. Evangelički pastor i odgojitelj Johann Heinrich Wichern okupio je 1838. godine siročad s ulice u staru trošnu kuću i tako im ponudio novi dom. Odabirom boje svijeća na adventskom vijencu također odabiremo moguću duhovno-meditativnu temu za meditaciju tijekom došašća. Čini mi se da su nekako najprikladnije ljubičaste svijeće, jer one pozivaju na pokoru i obraćenje. A to je nužnost za svakoga od nas. Potrebni su nam neprekidan duhovni rad i rast u osobnoj kršćanskoj zrelosti. Tko je svjetlo svijeta? Koga predstavljaju zapaljene svijeće na adventskom vijencu? Predstavljaju Isusa Krista. Tako svaki dio adventskog vijenca ima svoj smisao i duhovnu poruku, i izazov na meditaciju i molitvu. Zar po takvom shvaćanju adventski vijenac nije više od pukog običaja? Dalek je put od tradicionalnog do duhovno-praktičnog, životnog, ostvarivog produhovljenog kršćanstva. Zato neka nam taj vijenac bude više od pukog običaja. Zornice U mnogim duhovno vitalnim župama domovinske Crkve sačuvane su zornice, rane jutarnje svete mise u 6 sati. Na mise zornice, uz žrtvu ranog ustajanja u župnu crkvu, dolaze vjernici koji se žele duhovno obogaćivati riječju Božjom, redovitim pričešćivanjem i sudjelovanjem na svetoj Misi. Pšenica svete Lucije Ne zaboravimo i ne dokidajmo svoj izvorni hrvatski običaj sijanja pšenica na blagdan svete Lucije: od spomendana svete Lucije do Božića ima 12 dana. Domaćice u posudice siju pšenicu kako bi ona u zimskom božićnom vremenu svojim zelenilom bila znak novog života, znak koji pokazuje kakva godina očekuje poljoprivrednike. Posijana pšenica na spomendan svete Lucije rasla bi do Božića. A tada bi ju se uredilo, jednakomjerno skratilo i okitilo hrvatskim bojama – crven bijeli plavi. A neki su u sredinu te posude sa zelenom pšenicom stavljali jabuku ili svijeću.Pazi da ti sam sebi, ili da ti drugi ne "ukradu advent ili čak i Božić" Svaki se savjestan vozač, dok se vozi u poznatu ili nepoznatu kraju, pridržava znakova uz cestu ako želi doći sretno do cilja. Razmišlja o znakovima. Oni postaju sastavni dio njegova putovanja. Naučen na znakove, bez njih bi bio nesiguran, a nesigurni bi bili i njegovi suputnici. Jednako je i s adventskim simbolima. Oni moraju postati dio nas, naših promišljanja, naše meditacije i molitve. Ako tako bude ovoga adventa, bit će duhovnih plodova za naš svakodnevni život. Postanu li, ili ostanu li adventski vijenci, pšenica, zornice samo običaj, i dalje ćemo hraniti tradicionalističku vjeru, vjeru bez srca i duše. Bit će to samo običaji. A ti pokaži da ti advent nije samo običaj, nego mnogo više od običaja. "Marana tha", "Dođi, naš Gospodine!". ========================================================================